Biskupi u Međugorju i o Međugorju u 2002. godini

Other languages: English, Français, Hrvatski, Italiano

Ožujak 2002.

Msgr. Nguyen Quang Tuyen, biskup Bac Ninh-a (Vijetnam)

Od 16. do 18. ožujka u Međugorju je boravio Msgr. Nguyen Quang Tuyen, biskup Bac Ninh-a sa svojim tajnikom, kao i Msgr. Nguyen Chan Hung, administrator Hai Phong-a u Vijetnamu. Nakon redovitog Ad Limina posjeta Svetom Ocu, bili su u Lourdesu i u Fatimi. U Međugorje su došli jer su uvjereni da se ovdje Gospa ukazuje.

Msgr. Nguyen Quang Tuyen: «U Vijetnamu narod malo zna o Međugorju, ali svećenici i biskupi znaju mnogo jer su čitali knjige. Dolazeći u Europu, u Rim, već smo prije bili odlučili da ćemo doći na mjesta gdje se Gospa ukazala, kao što su Fatima, Lourdes i Međugorje. Željeli smo doći na ovo mjesto gdje Gospa poziva na obraćenje i posebno na molitvu krunice. Kad se vratimo u Vijetnam, govorit ćemo o Gospinom pozivu na obraćenje, posebno o pozivu na štovanje Presvetog Oltarskog Sakramenta i o molitvi za mir.»

Svibanj 2002.

Msgr. Silas S. NJIRU, biskup Meru-a (Kenija)

Od 6. do 10. svibnja 2002., u privatnom posjetu Međugorju nalazio se Msgr. Silas S. Njiru, biskup Meru-a u Keniji. O Međugorju je rekao slijedeće:

Msgr. Silas S. Njiru: «Međugorje je doista svjetski poznato. Kamo god dođem, bilo to u mojoj zemlji, u SAD ili u Europi, govori se o Međugorju! Ovdje sam zato što štujem Blaženu Djevicu Mariju. Duboko me se dojmila vjera ljudi u crkvi. To je čvrsta vjera. Posebno vidim mnogo mladih ljudi. Osim toga vidim da mnogi ljudi idu na ispovijed i traže pomirenje s Bogom. Danas je to pravo čudo. Ljudi su mi rekli da godinama nisu išli u crkvu, a otkad su bili u Međugorju redovito idu na Misu. To je za mene pravo čudo.

Tko je bio ovdje ne može šutjeti.

Iskreno rečeno, ovo što se ovdje događa nadilazi sama ukazanja. I kod mene u Africi ima ljudi koji imaju ukazanja. Ona su moguća i prisutna. Ja si postavljam jedno pitanje: ako Bog dozvoljava ukazanja, zašto to čini nego da se produbi naša vjera, da se obratimo? Sretan sam ako ima ukazanja, ali treba ići dalje od toga. Naša vjera se mora obnavljati, jer ako se to ne događa, sve to nema smisla. Ako vjera raste, onda je to dobro.»

Srpanj 2002.

Msgr. Julio OJEDA PASCUAL, ofm, biskup San Ramon-a (Peru)

Od 4. do 6.07.2002. u Međugorju je boravio Msgr. Julio Ojeda Pascual, ofm, biskup San Ramon-a u Peruu. O Međugorju je rekao slijedeće:

Msgr. Julio OJEDA PASCUAL, ofm: «Sretan sam i dirnut što sam mogao doći u ovu zemlju. Prvi puta sam čuo o ukazanjima preko novosti koje nam je dao otac Gerard i drugi svećenici franjevci koji žive u Peruu. Za mene je to bilo kao i druga neobična imena i bio sam skeptičan, ali sam primijetio obraćenja i to me se najviše dojmilo. Došao sam zahvaljujući zagrebačkim franjevcima koji su me pozvali u posjet. Prilika se pokazala doći u Međugorje i to sam učinio. Vidim tolike ljude koji dolaze ovamo, koji se žele približiti Isusu preko Marije. Zahvaljujmo Bogu što nam je dao Mariju koju častimo kao Majku Božju i koja nas uvijek vodi Isusu.

Priroda je ovdje vrlo lijepa, vegetacija i brda, ima mnogo kamenja; to je poticaj za duhovni doživljaj. To je kao slika čovjeka grešnika koji je možda tvrd kao kamen iz kojeg treba isklijati vegetacija uz pomoć milosti Božje.

Vjerujem u milost molitve za duhovni put čovjeka prema Bogu. Ova hodočašća mogu izmoliti tu milost da bude više radnika za Božju žetvu. Žetva je velika a radnika je malo. Na mnoga mjesta ljudi idu poticani vjerom, a drugi zbog znatiželje. Umjesto da bude utažena njihova znatiželja, oni nađu nešto drugo. Nađu primjer. Ovdje ima mnogo obraćenja koja mogu voditi prema duhovnim zvanjima: svećeničkim, redovničkim, aktivnim laičkim…

Kad se vratim kući reći ću ono što sam vidio i doživio: da ljudi dolaze stvarno s hodočasničkim namjerama. Vlada hodočasnička atmosfera, red i molitva. Ne vidim ništa negativno. Pozitivno sam impresioniran. Vidjeli smo ljude kako mole jako sabrano. Ambijent je dobar.

Neka Majka Božja uvijek bude s nama, i ne samo u izvanrednim hodočasničkim danima. Budimo vjerni i u svakodnevnom životu onome prema čemu nas Majka Božja vodi.»

MONS. Gerard Anton ŽERDIN, ofm, biskup koadjutor San Ramon-a (Peru)

Mons. Gerard Anton Žerdin, ofm, misionar i biskup koadjutor San Ramon-a u Peruu, boravio je u Međugorju od 4. do 6.07.2002. Mons. Žerdin potječe iz franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda sa sjedištem u Zagrebu. O Međugorju je rekao slijedeće:

MONS. Gerard Anton ŽERDIN, ofm: «O Međugorskim ukazanjima smo čitali u novinama, posjetili su nas ljudi koji su nam pokazali neke materijale, i osobito nas je dirnula želja ljudi da se približe Bogu, da iskoriste svaku priliku da se približe Bogu. Vidjeli su da su vrata otvorena prema Bogu i približili su se i traže milost, žele preobraziti svoj život. To je velika vrijednost. To mi želimo: preko sakramenata biti uvijek bliži Bogu, preobraziti se, poboljšati se, biti više kršćani.

U Međugorju sam bio već jednom nekoliko sati s jednim ministrantskim hodočašćem iz Zagreba. Bilo je doista kratko. Sad ostajem dva dana.

Došli smo malo vidjeti, ali još više doživjeti. Jučer smo bili na sv. Misi, danas smo bili na brdu razmatrati o našem zvanju, našem misijskom poslu, tražiti od dragog Boga, tražiti od Gospe da nam pošalju misionare, žeteoce koje trebamo, da se Riječ Božja može proširiti sve do nakraj svijeta.»

Kolovoz 2002.

Msgr. Jean-Vincent Ondo, biskup Oyem-a (Gabon)

Za vrijeme Međunarodnog festivala mladih 2002., u Međugorje je u privatni hodočasnički posjet s prijateljima došao i Msgr. Jean-Vincent Ondo, biskup biskupije Oyem u Gabonu. Već je dolazio u Međugorje kad je bio svećenik. Ovo je njegov prvi dolazak otkad je bio posvećen za biskupa.

Msgr. Jean-Vincent Ondo : «Kad sam prvi puta došao, došao sam s jednom obitelji. Danas sam opet ovdje zajedno s jednom obitelji. To je sasvim privatna stvar. Došli smo ovamo zato što želimo moliti i živjeti ono što nam Gospa govori. Kršćanin sam. Ono što se ovdje događa, događa se i u našim biskupijama: krunica, klanjanje, molitva… Ono što je posebno lijepo, to je velik broj ljudi koji ovamo dolazi, dok u našim biskupijama imamo manje skupine.

Što se ukazanja tiče, što se nazočnosti Gospine tiče, rekao bih da je teško dati svoje precizno mišljenje nakon samo nekoliko dana boravka ovdje. Nemam sve elemente potrebne za razlučivanje. Ono što mogu reći jest da se ovdje doista nešto događa. Imao sam milost susresti vidjelicu Mariju i biti nazočan za vrijeme njezine molitve. Nešto se događa što nadilazi moj razum. Analitički razum uvijek želi sve objasniti, ali mislim da se jednostavno treba diviti svemu onome što se događa. Gospa nas ovdje stavlja pred izazov. Onima koji sumnjaju možda će Ona s vremenom dati nešto više svjetla…

Naš dolazak ovdje orijentiran je na življenje naše vjere a ne na traženje nečeg neobičnog. Oduševljen sam vidjeti kršćane koji dolaze sa svih strana i govore jedan te isti jezik – jezik molitve.

Ovo nije prvo takvo iskustvo za svijet. Ukazanja je bilo u Fatimi i u Lurdu. Sada se govori o Međugorju. Ako je tog iskustva bilo u prošlosti, može ga biti u sadašnjosti i u budućnosti. Mala delegacija iz Gabona s kojom sam došao govori o Međugorju, ali ne pravi neku promidžbu. Ljudi znaju da Međugorje postoji. Neki redovito primaju časopise o Međugorju.

Ovdje se Marija objavljuje kao Kraljica Mira. Bog sam zna koliko je srdaca nemirno. Žudimo za tim mirom koji dolazi samo od Boga. Imao sam priliku susresti dosta hodočasnika. Osjetio sam kakvi lomovi postoje u njihovim srcima. Došli su povjeriti svoje trpljenje Mariji u nadi da će naći unutarnji mir. Vjerujem da oni koji dolaze nisi turisti, nego dolaze u nadi da će naći smirenje u Mariji.

Ovdje nema ništa drugačije od onoga što možemo vidjeti i doživjeti u našim biskupijama. Ono što mogu ustanoviti je da mladi u svojim župama osjećaju preveliku mlakost. Kad dođu na ovakve susrete, otkrivaju živu toplu, probuđenu Crkvu, sretni su i radosni što se nalaze zajedno. Vjerujem da treba paziti na to da se doista prihvati te mlade, tu djecu, tako da oni koji su ovdje nešto doživjeli ne ostanu samo na razini snažnih osjećaja, nego da to bude snažno iskustvo vjere koje će im pomoći da nastave rasti u vjeri kad odu iz Međugorja.»

Listopad 2002.

Msgr. John Ward, franjevac kapucin, umirovljeni nadbiskup Cardiff/Walesa (Velika Britanija)

Msgr. John Ward, franjevac kapucin, umirovljeni nadbiskup Cardiff/Walesa, boravio je u Međugorju od 1. do 6. listopada 2002. s grupom hodočasnika iz Velike Britanije. 3. listopada, pridružio se braći franjevcima u obilježavanju preminuća svetog Franje.

Msgr. John Ward proveo je najveći dio svog vremena u ispovjedaonici.

Msgr. George Hamilton Pearce, nadbiskup Fiji otočja u miru

Msgr. George Hamilton Pearce, nadbiskup Fiji otočja u miru, krajem rujna i početkom listopada 2002. boravio je u Međugorju sa skupinom američkih hodočasnika. U Međugorju je već bio, i to osamdesetih i devedesetih godina. Vjeruje u ukazanja i u autentičnost Gospinih poruka. Msgr. Pearce je redovnik, član kongregacije Marista – Družbe Marijine. Otkad je napustio aktivnu biskupsku službu, živi i radi u nadbiskupiji Providence, Rhode Island, SAD, gdje u katedrali vodi marijansku molitvenu skupinu.

Msgr. George Hamilton Pearce: «Ne sumnjam u autentičnost Međugorja. Bio sam ovdje već tri puta, i svećenicima koji me pitaju kažem: samo idite i sjednite u ispovjedaonicu, i vidjet ćete čudo za čudom… po Marijinom zagovoru i po Božjoj snazi. Rečeno nam je: «Po plodovima ćete ih poznati». Srce i duša međugorske poruke sigurno su Euharistija i sakrament pomirenja.

Nemam nikakve sumnje. Ovo je Božje djelo. Kao što sam rekao: ne možeš ne vjerovati kad provedeš samo neko vrijeme u ispovjedaonici. I znaci i čudesa su darovi Božjeg milosrđa, ali, za svećenika, najveće od svih čuda je vidjeti ljude oko Božjeg oltara. Bio sam u mnogim svetištima, proveo sam dosta vremena u Guadalupi, bio sam oko osam puta u Fatimi, pa i u Lurdu; to je ista Marija, ista poruka, ali ovdje u Međugorju to je današnja Gospina riječ za svijet. U svijetu ima toliko tjeskobe i trpljenja. Gospa je s nama cijelo vrijeme, ali na poseban način u Međugorju.

Poznate su nam mnoge šaljive primjedbe Pape Ivana Pavla II. Netko ga je bio upitao zašto još nije bio u Međugorju, a on je odgovorio: «Zato što još nije priznato!» Mirjana nam je jutros navela riječi koje joj je Papa osobno uputio: da nije Papa, već bi odavno bio došao u Međugorje! Mi imamo molitvenu skupinu u katedrali u Providence-u, gdje se sada nalazim. Zovu nas «Mala crkva Svetog Jakova». Skupina se sastaje svake večeri; imaju klanjanje Presvetom, blagoslov i sv. Misu.

Rekao bih: dođite otvorenog uma, u molitvi, povjerite svoje putovanje Gospi. Samo dođite, a Gospodin će učiniti sve ostalo.»

Msgr. Pearse Lacey, umirovljeni biskup Toronta (Kanada)

Msgr. Pearse Lacey, osamdeset i petogodišnji umirovljeni biskup Toronta (Kanada), bio je u Međugorju od 12. do 19.10.2002. sa skupinom kanadskih hodočasnika. Već je jednom hodočastio u Svetište Kraljice Mira, i to 1987. godine. U nedjelju, 13.10. (na dan Gospe Fatimske, kako je sam naglasio) predslavio je englesku hodočasničku svetu Misu u koncelebraciji sa dvadesetak svećenika. Pri dolasku u sakristiju, prvo njegovo pitanje bilo je: «Da li se Gospa još ukazuje?» Msgr. Lacey naglasio je da vjeruje da je Međugorje nastavak Fatime.

Msgr. Pearse Lacey: «U Međugorju sam bio 1987. Tada je sve bilo mnogo primitivnije nego danas, ali je Duh još uvijek ovdje i Gospina nazočnost je sveprisutna. Posvuda se osjeća predivna Božja milost na djelu u životima ljudi. Susreo sam ljude koji su ovdje zbog droge, zbog alkohola, susreo sam ljude s tragičnim životnim situacijama, kao i čudesan način na koji se Bog objavljuje i pokazuje. Jedan svećenik mi je rekao da je slušao ispovijedi, da je prekinuo i želio otići, ali su ga ljudi vratili natrag! Opseg ispovijedi ovdje je dovoljan ako želite biti zadovoljni Božjom nazočnošću ovdje. Nevjerojatno. Za mene, to je Međugorje.

Kad sam bio u Torontu, osamdeset kanadskih biskupa je bilo na ručku s Papom. Neki od Monsinjora iz Vatikana su bili tamo. Jedan od njih spomenuo je riječ «Međugorje». Upitao sam ga: «Vi vjerujete u Međugorje?» On je odgovorio: «Ne!» To je za mene bilo poput petarde, jer sam već susreo tu vrstu gluposti! Ovamo je došlo dvadeset milijuna ljudi! To može i slijepac vidjeti! Rekao sam mu: «Sveti Otac sjedi ovdje, on vjeruje, pitajte ga!» Odgovorio mi je: «To je njegovo privatno mišljenje!» Mislim da je to doista skandalozno… ne znam kako nas Bog katkada može podnositi! Bog može sve. Gospina ukazanja za mene nisu problem. To je u biti pitanje vjere. Ne možemo nikoga prisiliti da vjeruje i da bude pobožan. Najviše što možemo je pokazati našim primjerom. To je sloboda koju je svima nama Bog dao. Želi da odgovorimo iz vjere i iz ljubavi. Vrijeme prolazi, Bog će ih sve pokopati, uključujući mene!

Osnovna međugorska poruka je apsolutno solidna. Živimo u 2002. godini ali su ljudi još uvijek stvoreni od tijela i duše, i svi nosimo tragove istočnog grijeha. Naše su potrebe iste kao one iz vremena apostola i iz svih vremena. Mi smo Božja djeca i naše su potrebe jednako velike kao i svake druge generacije. Zato i poruka mora biti ista! Ne možemo bez Boga. To je ono divno u Međugorju. Ovo je Božja oaza, to je život Crkve kao što bi trebao biti. Tradicija nije ružna riječ, iako se nekim ljudima takvom čini! Život svećenika sastoji se u tome da ljude vraća Bogu, ljude koji su odlutali jer su mislili da je vjera nevažna. Hvala Bogu što je Bog i što nam daje ovakva mjesta. Bio sam na drugim mjestima, ali Međugorje je blistava svjetlost u današnjem vremenu.»

Prosinac 2002.

Kardinal Schönborn, nadbiskup Beča, o Međugorju

1. prosinca 2002, u svojoj katehezi u Bečkoj katedrali, Kardinal Schönborn rekao je o Međugorju:

“Ne bih se htio očitovati o Međugorju sa stajališta crkvenoga pravorijeka. Pa ipak, mogu ustanoviti samo jedno, i to neprestance i uvijek iznova: da je to mjesto očito postalo intenzivna misijska postaja samoga Neba, gdje desetci tisuća ljudi pronalaze molitvu, ispovijed, obraćenje, pomirenje, ozdravljenje, dublju vjeru.”

 


Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.