Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Biskupi u Međugorju i o Međugorju, II

Posjet Biskupa iz Njemačke

Od 18. do 23. ožujka u Medjugorju je boravio msgr. Franziskus Eisenbach, pomoćni biskup Mainza. O svojim dojmovima je kazao slijedeće:

«Ovdje sam kao hodočasnik. Želim Međugorje upoznati i u njemu moliti. Već godinama poznajem i pratim Međugorje i želio sam i ranije doći, ali sam čekao siguran znak za sebe kad ću se odlučiti posjetiti Međugorje. Ovaj put sam izričito bio pozvan, zato sam doŠao. Već prvi dojam jest da je crkva neprestano puna na svim misama, a posebno kod klanjanja. Očito je da su mnogi ljudi shvatili da je ovo posebno mjesto molitve. Iskustvo mnogih je da se njihova osobna molitva poboljŠava i da je noŠena iskustvom zajedničke molitve. Poznam mnoge ljude koji su u Međugorju obnovili svoju vjeru i ponovno naučili moliti. A sada sam i osobno mogao iskusiti kako Međugorje u ovom smislu pomaže. Drugo iskustvo, koje mi je vrlo važno, jest da se u Međugorju ne radi samo o molitvi, nego da molitva donosi i plodove u službi čovjeka, posebno čovjeka u nevolji. Posebno mi je bilo važno upoznati «Majčino selo» u kojemu majke s djecom, napuŠtena djeca i ratna siročad nalaze utočiŠte, a sve je povezano i s velikim vrtićem u kojemu se događaju susreti izmepu djece iz zdravih obitelji s djecom koja su iz raznih razloga izgubila normalnu obitelj. Vidio sam da napuŠtena djeca ovdje imaju priliku učiti živjeti. A to je jako važno. Također me se duboko dojmila zajednica s. Elvire u kojoj ovisnici o drogi i drugim zlima nalaze mjesto utočiŠta i ozdravljenja. Slavio sam s njima svetu misu i molio jutarnju molitvu. Vrlo je bilo lijepo vidjeti s kakvom snagom mole i kako radosno slave sv. misu. Shvatio sam da je glavna metoda liječenja produbljivanje vjere i doživljavanje zajedniŠtva u molitvi i radu.

Važno mi je bilo sluŠati o Kumstvu djeci, tj. akciji pomoći djeci poginulih branitelja, u kojemu sudjeluju mnoge obitelj iz Njemačke, pomažući mjesečno svojim novčanim prilozima nastradale obitelji i njihovu djecu. Ova djela djelatne ljubavi za potrebne meni osobno pokazuju da se u Međugorju radi o pravom duhu molitve. Ljubav prema Bogu koja se pokazuje u molitvi donijela je plodove koji se prepoznaju u brizi za čovjeka.

Svakako sam želio shvatiti bolje i samu pojavu ukazanja, stoga sam nastojao susresti barem nekoga od onih koji govore o svojim iskustvima i tvrde da vide Gospu. Susreo sam jednu od vidjelica, s njom razgovarao i bio nazočan na ukazanju. Kod prvog susreta s Marijom u njezinoj obiteljskoj kući naŠao sam je u vrtu kako radi u gumenim čizmama. Ona je sasvim normalna, mlada žena s troje djece. U razgovoru s njom shvatio sam da je vrlo budna osoba, zna postavljati pitanja i govoriti o svojim iskustvima i dobro razlikuje stvari, vidi Što je dobro i Što nije dobro. Pozvala me je da sudjelujem i na molitvi kod nje kojom se priprema za susret s Gospom, koji traju već više od 18 godina. Molili smo u kapelici njezine kuće gdje se za ovu priliku bilo skupilo dosta ljudi. Molili smo krunicu na različitim jezicima i čekali trenutak ukazanja. Marija nas je kratko upozorila da se približio trenutak ukazanja i nakon molitve, koju je ona vodila, ostala je u tiŠini. Svi smo znali da je to trenutak kad ona vidi Gospu. Nakon ukazanja nam je rekla da je Gospa molila nad svima i sve blagoslovila. JoŠ nas je jednom pozvala sudjelovati u molitvi. Susret s Marijom mi je pokazao da je ona jedna sasvim normalna, mlada žena, da s obje noge stoji na zemlji i dobro se brine za djecu. Vidio sam da ima dobar odnos sa svojom obitelji i s hodočasnicima. Jednostavna i prirodna, a onda opet jasna i razumljiva kad govori o svojim iskustvima. Nakon svega mogu reći da je to žena kojoj se može vjerovati, koja je vjerodostojna i stoga nemam poteŠkoća povjerovati u to Što govori, odnosno da vidi i da je istinito. Ovo je za mene vrlo važno iskustvo, jer sam zaključio da ovo molitveno mjesto počiva na iskustvu koje su kao dar ovi mladi ljudi dobili i koje uvjerljivo prenose drugima.

Marija se u Međugorju Štuje kao Kraljica mira. Ovaj naziv i sve Što ona traži, trebao je svijet pripremiti na ona straŠna ratna iskustva. Deset godina nakon prvog ukazanja izbio je rat u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Međugorje je mjesto gdje se neprestano moli za mir. Poruka Medjugorja za cijeli svijet je jasna: treba nadvladati ratove i sukobe snagom ljubavi. Stječe se dojam da se u Međugorju dodiruje čitav čovjek, srce, duŠa i tijelo. Molitve i molitvena mjesta ovdje zahvaćaju cijeloga čovjeka. Stoga Međugorje, u ovome smislu, nosi poruku za cijelu Crkvu: dopustiti Bogu i Gospi da nas u naŠoj cjelokupnoj ljudskoj stvarnosti dodirnu i da Mariji dopustimo da nam daruje svoju ljubav, te tako učimo ljubiti cijelim srcem. Stoga mogu reći da se nitko ne treba bojati Međugorja iako joŠ nije službeno priznato u Crkvi. Ovdje se zaista moli na način koji pokreće čovjeka. Zato ovamo i dolazi mnoŠtvo vjernika koji žele učiti moliti. Ja želim da se ova poruka i ovo iskustvo prenese i u Njemačku, jer smo mi Nijemci skloni racionalizmu više nego osjećaju. A ovdje se radi o poruci za čovjeka u cijelosti, Što nam je zaista svima potrebno.

Posjet biskupa s Kariba

Kao Što smo pisali u Biltenu br. 137, u veljači je u privatnom posjetu u Međugorje boravio msgr. Robert Rivas. U Međugorje dolaze mnogi hodočasnici, među njima sve više svećenika, redovnika i redovnica. Oto je sasvim prirodno, dolazi i sve više biskupa. Prema Zadarskoj izjavi iz travnja 1991. biskupi trebaju pratiti događaje u Međugorje da bi znali kamo njihovi vjernici idu. Iskoristili smo prigodu i razgovarali s msgr. Robertom Rivasom, biskupom St. Vincenta i Grenadinesa s Karipskog otočja, koji je 10-tak dana boravio u Međugorje. Zahvalni smo za njegovu spremnost da podijeli s nama svoje svjedočanstvo. S biskupom Rivasom razgovarao je fra Slavko Barbarić. Donosimo dijelove toga razgovora:

SB: Predstavite se naŠim čitateljima!

RR: Moje ime je Robert Rivas. Ropen sam u lipnju 1946. u Trinidad-Tobagu. U 18. godini pristupio sam dominikanskom redu. Novicijat i teoloŠke studije zavrŠio sam u Irskoj. Za svećenika sam zarepen 1971. Nakon toga sam otiŠao u Rim i zavrŠio svoje studije na Angelikumu s licencijatom iz teologije.

Budući da me je vrlo zanimao rad na radiju i televiziji, u Irskoj sam studirao komunikacije. Kad sam se nakon skoro devet godina vratio u Trinidad, moji poglavari su mi rekli da sam dugo izbivao i da se moram opet dobro upoznati s problemima u Trinidadu. Sedam godina sam djelovao u tri župne zajednice. Zatim sam dvije godine bio ravnatelj službe komunikacija. Bio sam punih deset godina učitelj novaka. U vremenu od tih 10 godina 6 sam godina bio i duhovnik studenata. Nakon toga sam dobio zadaću da na Karipskim otocima organiziram i povežem različite dominikanske zajednice, kojih je u to vrijeme bilo Šest, ali joŠ nije bila uspostavljena provincija. Četiri godine sam djelovao na tom području, a onda sam postao biskup St. Vincenta, otoka u Karipskom moru.

SB: Kada ste i kako prvi put čuli za Međugorje?

RR: U Trinidadu se mnogo događa u svezi s Međugorjem, i to već od prvih dana ukazanja. Netko od hodočasnika me ja kao svećenika pozvao da dopem. Odgovorio sam na pozive tek 1988. Bio sam vrlo sretan i zadovoljan svojim prvim posjetom Međugorje, jer sam doživio obnavljanje vjere i života po vjeri u hodočasnicima. Posebna milost Međugorja jest da svećenici koji dođu sa skupinom postaju sposobni služiti kao svećenici, stavljajući se na raspolaganje za ispovijed i razgovore. Najveća milost Međugorja jest upravo ispovijed. Hodočasnici dolaskom u Međugorje postaju spremni biti aktivni u svojim župama - i Što se tiče molitve i sakramentalnog života, i uopće župnih aktivnosti. Zbog svega onoga Što sam doživio kod ljudi, moram reći da ovdje postoji posebni milosni zahvat i da je Marija nazočna. Ja zaista vjerujem da Gospa ovdje govori.

SB: Što Vas je najviše uvjerilo i pomoglo Vam, da prihvatite Međugorje?: Opet moram reći: To su hodočasnici koji su ovdje počeli mijenjati svoj život i odlučili se živjeti vjeru.

SB: Sada ste drugi put u Međugorje i to ne više kao svećenik nego kao biskup. Što sada možete reći?

RR: Odlučio sam ovaj put doći i biti u tiŠini i ostati Aincognito@. ­elio sam ovdje obaviti duhovne vježbe i biti u tiŠini. Međutim, to se nije dogodilo, jer su me hodočasnici tražili za ispovijed a i propovijedao sam. Shvatio sam da se i moja uloga kao svećenika promijenila. Posebno me je dirnula ljubav vjernika prema biskupu. Tko voli biskupa, voli Crkvu. Duh Sveti je ovdje na djelu. Gospa ovdje djeluje. Osobno neprestano želim biti pod Njezinom zaŠtitom.

SB: Želite li neŠto poručiti iz Međugorja?

RR: Ono Što ja nastojim ostvariti u svom životu jest jednostavnost. Mislim da sam naučio jednostavnost u trpljenju u svom svećeniŠtvu, i rastao sam u dubokoj ljubavi prema Bogu, Gospi, Crkvi i potpunom predanjem Kristu. Sve Što želim jest vrŠiti Božju volju i Božje djelo. Moja poruka župnoj zajednici, vidiocima, svećenicima u župi i svim hodočasnicima jest da budu sposobni svoj život potpuno predati Bogu i biti oslobođeni za ljubav, da se evanđelje živi u potpunoj jednostavnosti i ljepoti. Želim da svi spoznamo da je Isus Kralj naŠega života. Mi katolici moramo biti sposobni pokazati svijetu ljepotu svoje vjere uz pomoć Gospe. Preporučio bih svima da dođu u Međugorje, jer će ovdje produbiti svoju vjeru za Crkvu i Gospu i tako postati dobri svjedoci radosne vijesti drugima. A u Međugorje je radosna vijest: Mir.

SB: Hvala Vam na razgovoru i obećajemo Vam svoje molitve.

Posjet biskupa iz Brazila

Od 3. do 5. ožujka u privatnom posjetu u Međugorje boravio je msgr. Joao E. M. Terra, pomoćni biskup Brazilije iz Brazila. To je njegov drugi posjet Međugorje.

Posjeti - izjave biskupa

U 129. broju Press Bulletin-a javljali smo o posjetu biskupa koji su u Međugorju boravili koncem listopada. U ovom broju donosimo i njihove dojmove.

Nakon nekoliko dana provedenih u Međugorju msgr. Stanislas Lukumwena iz Konga izmeđ­u ostaloga kazao je i ovo: "Prvo jutro, čim sam doŠao, iŠao sam moliti na Brdo ukazanja. To me se vrlo dojmilo, jer sam susreo mnoge ljude koji su pobožno i sabrano molili. Važno mi je bilo iskustvo i večernjeg programa na kojemu je bilo mnogo ljudi. Mnogi ljudi iz razliČitih zemalja, razliČitih jezika, koji su zajedno molili, dali su mi osjetiti jednu duboku i neizrecivu radost. Ja sam ovdje u privatnom posjetu, te stoga službeno prihvaćam stav Crkve, ali osobno iskustvo je ipak neŠto drugo. Osobno mogu reći da mi je jasno da se sve ovo Što se ovdje događ­a, a posebno veliko mnoŠtvo ljudi, ne može protumaČiti nikako drugaČije već kao posebni Božji zahvat. Što se, dakle, tiČe vjerodostojnosti ukazanja - sud moramo prepustiti onim osobama u Crkvi koji su za to i pozvani. Osobno molim da trenutak priznanja do­đe Što prije. Gospa nam je uvijek govorila da molimo za mir. Svijet je danas razdijeljen, nema ni mira ni ljubavi. PoruČujem svima da nastojimo svim silama u poniznosti moliti da Što prije dođ­e mir svim ljudima. PreporuČio bih svim zajednicama koje nemaju zvanja da ovamo dođ­u i u ovom duhu koji je ovdje žive i mole, i sigurno će imati zvanja. Svima vama koji živite ovdje želim reći da trebate nastaviti raditi u duhu sv. Franje: predano i ponizno, kako sada već i radite. Nastavite nadati se, jer će doći vrijeme priznanja i svi ćemo se radovati."

Msgr. Jose de Jesus Nunez Viloria, biskup Gayane iz Venezuele doŠao je sa skupinom hodoČasnika, te sam kao hodoČasnik boravio u Među­gorju od 24. do 28. listopada 1999. O svojim dojmovima kazao je slijedeće:

"Nakon ovih dana provedenih u Međugorju imam vrlo pozitivne dojmove. Jasno mi je da u ovom mjestu postoji neŠto vrlo jako i nadnaravno. Bez ove nadnaravnosti ne bi se ovi događ­aji mogli ovoliko održati i ovako se raŠiriti po cijelom svijetu. Znam da sve više ljudi dolazi iz cijeloga svijeta, te da ovdje mnogo mole i obraćaju se. Ovo je velika nadnaravna stvarnost o kojoj govore same Činjenice. Vidioci prenose jednostavno ono Što im Gospa govori, a to su pozivi iz Biblije: mir, obraćenje, molitva, post, a vjernici ih prihvaćaju i po njima nastavljaju živjeti. Kad sam sluŠao jednu od vidjelica vidio sam da se neki hodoČasnici bave i znatiželjnim pitanjima, a vidjelica je odgovarala vrlo jednostavno: ona može reći ono Što joj Gospa kaže, a druge stvari moraju pitati svećenike. Moj dojam je vrlo pozitivan o svemu Što se ovdje doga­a. Posebno mi se svi­a veČernji program, krunica i misa, te klanjanje.

Ovo je pravi put obraćenja.

Jedino Što mogu bratski reći je da vi koji ovdje radite trebate biti strpljivi s ljudima koji ovamo dolaze. Oni dolaze iz daleka, mnoge stvari ne znaju i treba ih uvijek, koliko je to moguće, strpljivo sasluŠati i pomoći. Vidiocima, svećenicima i hodoČasnicima bih poruČio da prihvate Mariju koja nam danas na osobit naČin pomaže da dođ­emo do Krista, a on je jedini Posrednik i Spasitelj. Njoj je Isus rekao s križa: Evo ti sina, ali je i uČeniku rekao: Evo Ti Majke! Uvjeren sam da je to razlog ukazanja koji Mariji daje pravo i iz kojega dolazi dužnost da se ukazuje i da nam pomogne, a naŠa je zadaća da je primimo.Ono Što se ovdje navijeŠta je bit evanđ­elja, zato to trebamo prihvatiti. Radi se, dakle, o obnovi života po evanđ­elju. Duh pobožnosti i žara koji se ovdje vidi poslužit će zaista novoj evangelizaciji. PreporuČam sebe osobno u vaŠe molitve kao i sve sveŠenike i cijeli svijet, a sam obeŠajem da ću za sve moliti."

U predposljednjem tjednu listopada u privatnom posjetu Međugorju boravio je i msgr. Emilio L. Bataclan, biskup s Filipina. Pred svoj odlazak iz Međ­ugorja kazao je i ovo:

"Ja vjerujem da se Gospa ovdje ukazuje. Ona je Majka i brine se za nas.Vjerujem da je ona uvijek sa svojom djecom, posebno kad moraju trpjeti, kad ima toliko problema. Nemam poteŠkoća vjerovati da je Gospa ovdje, jer najprije mi "sensus fidelium" (osjećaj naroda) govori da je Marija ovdje, a i moja mi svećeniČka i župniČka iskustva kroz skoro punih 25 godina, i sada biskupska, pomažu prepoznati posebne znakove da je Marija ovdje nazoČna i da se brine za svoju djecu. Želio bih svima reći: Marija je majka koja voli i zaista mora doći u ovaj svijet. Ona dolazi i govori Što moramo Činiti, jer se za nas brine. Nadam se da će svijet otvoriti srce i duŠu ovoj dobroj Majci. Molimo za milost svim ljudima da se njihova srca otvore. Molimo jedni za druge. Neka vas sve Bog blagoslovi."

Posjet biskupa

U listopadu su u privatnom posjetu u Međugorju boravila i Četvorica biskupa: msgr. Joseph Mugeny Sabiti i msgr. Christopher Kakooza iz Ugande, msgr. Stanislas Lukumwena iz Konga, msgr. Jose de Jesus Nunez Viloria, biskup u miru iz Venezuele, te msgr. Emilio L. Bataclan sa Filipina.

U ovom broju Press Bulletin-a donosimo dojmove dvojice ugandskih biskupa. Msgr. Joseph Mugeny izme­u ostalog kazao je i ovo:

" Ovdje niŠta nije problematiČno. Ono Što se u Međugorju uistinu događ­a vrlo je snažno. Vidimo ljude iz cijeloga svijeta. Vrijeme u kojemu mi živimo posebno je vrijeme. Bog nam preko ovoga mjesta daje posebne milosti. Mnogi vjernici koji imaju poteŠkoća sa svojom vjerom trebali bi doći ovdje, u Me­đugorje. Međugorje je prilika, privilegij, poseban dar od Boga koji nam posredstvom Blažene Djevice Marije daje da bi nam pomogao. Svijet je u iznimno loŠem stanju i dobro je da imamo nekoliko mjesta kao Međugorje. Ratovi, rastave braka, droga i druge ovisnosti - sve su same loŠe stvari. Trebamo mjesto u kojemu možemo uČiti istinsku ljubav, istinski mir i pravu vjeru. Stoga nema nikakve zabune o tome Što se ovdje događ­a. Doživljaj je ovdje snažniji no igdje drugdje. Ljudi koji ovdje žive imaju molitveni duh. Mislim da ljudi koji vode Crkvu trebaju ovdje doći i doživjeti ovo mjesto.

To nam svima može pomoći da živimo bolje i vodimo druge prema dobru i Bogu.

O svojim dojmovima msgr. Christopher Kakooza kaže:

"Blažena Djevica Marija ukazuje se u mnogim mjestima. Važne su stvari njezini pozivi na suosjećanje, molitvu i pokoru. Gospini pozivi na svetost života, na obraćenje, na život s Bogom pozivi su kojima možemo zavrijediti vjeČnost. Mislim da su obraćenje i molitva poruke koje cijeli svijet treba usvojiti da bi se mogao vratiti Bogu. Na taj naČin Čovjek otvara put ka vjeČnosti.»

 


Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.