Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Biskupi u Međugorju i o Međugorju, IV

Splitsko-makarski nadbiskup u miru o Međugorju

U razgovoru za "Kultruni obzor" splitsko-makarski nadbiskup u miru msgr. Frane Franić osvrnuo se i na međ­ugorska događ­anja:

Na upit: "Za vas je neupitno Marijino posredništvo. Koja je Marijina uloga u suvremenomu svijetu? Što kažete o njezinoj ulozi u Međugorju?" msgr. Franić je kazao:

"Činjenica je da su Marijina svetišta brojna u svim katoliČkim narodima. Najpoznatija su i najposjećenija danas Marijanska svetišta u Lurdu, Fatimi i Međugorju. Ja sam pristaša i podržavatelj u Crkvi brojnih karizama koje sveti Pavao nabraja u svojim poslanicama, proroštvo, tjelesna Čudesna ozdravljenja i slavljenje Boga u drugim jezicima, što sam ovih dana Čitao i u Papinoj poslanici "Fides et Ratio" (vjera i razum) u talijanskomu prijevodu. Tu je govorio o misticizmu i o potrebi obnove metafizike u filozofiji i teologiji. Meni nije bilo teško, nakon nekih mojih osobnih iskustava, prepoznati Gospinu nazoČnost u Međugorju, koja govori već osamnaestu godinu preko svojih izabranih vidjelaca i tako priznati autentiČnost tih Marijinih pojava. Ali se treba Čuvati i lažnih viđ­enja i slušanja, jer takvih lažnih proroka je uvijek bilo i uvijek će ih biti."

Vecernji list, str. 13, br. 250., Zagreb 14. 2. 1999.

Posjet austrijskog biskupa

Ponovno je Međugorje posjetio i jedan crkveni dostojanstvenik. Početkom prosinca stigao je nadbiskup iz Salzburga msgr. Georg Eder. VeČer prije njegova odlaska zamolili smo ga za razgovor. O svojim dojmovima izme­u ostalog kazao je i ovo:

"Za doga­đanja u Međugorju Čuo sam nedugo poslije njihova poČetka. U posljednje se vrijeme mnogo govori o ukazanjima i kao biskup dobivao sam skoro svakoga tjedna neŠto o ukazanjima, viđ­enjima i objavama. Moram priznati da sam za vrijeme komunistiČke Jugoslavije Često dolazio na odmor u Istru, ali dalje na jug nisam iŠao, iako sam mogao. NiŠta me nije na to dovoljno poticalo. Onda sam sve Češće sebi postavljao pitanje: ZaŠto ove sasvim jednostavne poruke, koje se joŠ i ponavljaju? Uvijek je to poziv na molitvu, post, pokoru, molitvu za mir. Rekao sam: To mora imati neko znaČenje. Što Čini jedna majka, kad odgaja svoju djecu? To sam kod kuće doživio, ona uvijek ponavlja isto: ja sam vam to već Često rekla; ipak ne mogu prestati govoriti da molite ili uČinite to! SliČno se ponaŠa Marija u Međugorju. Ona uvijek isto govori djeci koja su sada veŠ odrasle osobe. A Što bi drugo morao Činiti svećenik u svojoj župi? On poziva uvijek na molitvu. Ivan-Pavao II. je jednom rekao da svećenici moraju biti prvi molitelji i da moraju biti uČitelji molitve. To Čini Marija, dobra Majka. Ona uČi moliti, doduŠe na vrlo jednostavan naČin. Sada moram zaista reći da za mene vrijedi Kristova riječ kao raspoznajni znak: Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati!

Moji dojmovi ovdje nisu iznenađ­ujući. Znam da skupine iz Salzburga vrlo Često idu u Međugorje, da neprestano nastaju molitvene skupine, da je sve više osoba koje kažu da su u Međugorju dobili zvanje! Smatram da gubimo tri stvari koje u Međugorju ponovno dobivamo: pokora, obraćenje i zvanja. U Austriji uzalud Čekamo ove stvari. Obraćenje se više ni ne spominje, jer to ljudi ne trebaju, ispovijed kod nas izumire, osim u svetištima i u redovniČkim crkvama gdje se ovaj sakramenat traži i živi, duhovnih zvanja je sve manje. U Međugorju se ovo doga­a neprestano: ispovijedi, obraćenja i duhovna zvanja!

Ono Što se pitam jest: Što moramo Činiti, da se kod nekoga dogodi obraćenje? Često sam ponavljao Članovima "Zahtjevi naroda" da mi u njihovom programu nedostaje obraćenje. Jesmo li mi oni koji ne trebaju obraćenja, kako to Isus kaže u evan­đelju? Obraćenje se iskljuČjuje, a ispovijed se gubi, duhovnih je zvanja sve manje, te se pitamo kako možemo uopće održati sjemeniŠta. A u Međugorju se sve ovo nalazi. Tu nalazimo upravo ono Što nama nedostaje.

Imam joŠ želju da ovdje dođ­e do mira izmeđ­u franjevaca i biskupa, te da se Međugorje zaista može razvijati onako kako to Marija želi. Ja sam sada uvjeren u istinitost Međugorja. Vjerovao sam to već odavno. Htio sam još doći i pogledati. Kad su me hodoČasnici zvali da s njima pođ­em u Međugorje, odgovarao sam da sam Međugorju duhovno mnogo bliže nego neki drugi! Moj dojam se potvrdio zbog jednostavnosti vidjelaca i veČernjeg programa. Sve je u crkvenom duhu i to vrlo, vrlo jednostavno. U isto vrijeme i vrlo pobožno, s jakom vjerom i iznad svega s jakom voljom za obraćenjem i stvarnom obnovom."

Posjet američkog biskupa

Kao Što smo javili u proŠlom broju Press Bulletin-a pomoŠni biskup Portlanda, ameriČke savezne države Oregon i župnik župe St. Mary's Corvallis, msgr. Kenneth Steiner prvi put je u privatnom posjetu Međugorju boravio od 7. do 12. studenoga 1998.

Evo Što je, izme­u ostalog, kazao o svojim dojmovima o Međugorju:

"Ljudi su gladni i moraju otkriti duhovnu dimenziju u svome životu, koju im televizija, sekularizam i materijalizam ubijaju, te su mnogi zaista izgubili tu dimenziju. Svojim dolaskom u Međugorje hodoČasnici otkrivaju tu duhovnu dimenziju i vraŠaju se kuŠi, pomažuŠi drugima da je tako­er postanu svijesniji. Pravo je Čudo Što ljudi ovdje doživljavaju i nose sa sobom u svoje obitelji i župne zajednice. Mnogi ne mogu ovamo doŠi iz razliČitih razloga, stoga su im potrebni svjedoci koji Še im pomoŠi naŠi nutarnji mir i otkriti Boga. A mnogi tek kad se vrate kuŠi postaju svijesni svega Što im je ovdje Bog dao. To isto mogu reći o samome sebi. I ja sam postao svjestan da sam zaista ovim dolaskom blagoslovljen. Ovim dolaskom sam potpuno obnovljen. Postao sam svjesnji Kristove nazoČnosti u sakramentima, u Crkvi, u Sv. pismu i uopće u ljudima.

U Međugorju sam dobio novu duhovnu motivaciju. Možda ponetko misli da mi biskupi i svećenici ne trebamo takve obnove. Taj nije u pravu jer nam je obnova zaista potrebna. Susreo sam mnoge sveŠenike koji su doŠli u Međugorje. Shvatili su bolje smisao svoga sveŠeniŠtva. To je ono Što Šu ja osobno ponijeti sa sobom. Reći Šu ljudima da je Međugorje mjesto gdje ljudi mogu iŠi i obnoviti se u svojoj vjeri. Susreo sam ovdje mnoge ljude s dubokom vjerom i žarkom molitvom. Shvatio sam da su ljudi, unatoČ velikom trpljenju, ostali vjerni Bogu.

Ja sam ponovno otkrio Boga i to mi je dokaz da je Gospa ovdje. Upravo to je njezina zadaŠa. Ljudi ponekad ovamo do­u tražiti Mariju, ali na­u Boga. To je njezina želja, jer ona ne želi niŠta za sebe, nego sve Čini da ljudi bolje upoznaju njezina Sina Isusa. Gospa želi proŠiriti Božji mir me­u ljudima, me­u svojom djecom.

Ja pozivam sve one koji ovamo dolaze da postanu primjerom svim ljudima kad se vrate kuŠi. Neka postanu pozivom na mir, molitvu i obraćenje. Svatko tko do­e ovamo susreo je veŠ nekoga tko mu je dao dobro svjedoČanstvo o Međugorju i pokazao u svome životu promjenu na bolje. Mi moramo biti svjedoci, moramo evangelizirati druge. To je naŠe poslanje: ljudima donositi radosnu vijest o Bogu koji spaŠava. Moramo donijeti Isusa i Gospu u ovaj svijet i pomoŠi ljudima shvatiti da je život u Bogu u ovome svijetu moguŠ i potreban svima. Mi moramo biti svjedoci onima koje je Gospodin poslao u naŠ život.

Ja Šu moliti za svakoga od vas i neka vas Bog blagoslovi."

Posjet dvojice biskupa s Haitia

Od 16. do 23 studenog 1998., zajedno sa skupinom od 33 hodoČasnika, u Međugorju su boravila i dvojica biskupa s Haitia: Louis Kebreau, biskup Hinche i Joseph Lafontant, pomoŠni biskup glavnoga grada Haitia. Prigodom svoga posjeta msgr. Luis Kebreau o svojim dojmovima kazao je i ovo:

"Mnogo ljudi nam je priČalo o Međugorju. Slali su nam knjige, slike, medaljice i video vrpce. Nas obojica imamo zajedniČkog prijatelja u Americi, koji nas je informirao o svemu Što se ovdje doga­a. Taj prijatelj nam je i ponudio ovo putovanje. Prihvatili smo i evo nas u Međugorju.

Ja doživljavam Međugorje s vjerom. U evan­elju Čitamo kako je Isus doŠao u Nazaret i Čitao u sinagogi Čitanje. Mnogi su se divili onome Što je govorio, ali su neki protestirali govoreći da poznaju njegovu obitelj, majku, oca. Mislim da treba doŠi, imati vremena, vidjeti, iskusiti živjeti. Tako možemo upoznati Međugorje. Ne može se olako govoriti o Međugorju. To je iskustvo duboko, intimno, osobno. Ovdje se doživljava nutarnji mir, pomirenje. Lako se otkriva ono Što je prava krŠŠanska vjera. Za mene je ovo vrijeme obnove. Jednostavno, treba doŠi, vidjeti, susresti i posluŠati osobe, treba iŠi na brda, sudjelovati u veČernjem programu, naŠi vremena za osobnu molitvu u tiŠini. Imam osobno iskustvo pomirenja sa samim sobom. U svakome od nas postoji jedan dio koji ne poznajemo, to je onaj poganski dio u nama. BuduŠi da se radi o nutarnjem oslobo­enju pomirenjem, ponekad se može osjetiti napad sotone jaČe nego obiČno, ali se dobiva i snaga. Marija Djevica donosi sa sobom svjetlo koje nam pomaže vidjeti svoj put i bolje shvatiti svoju zadaŠu. Ona nas prati na naŠemu putu i želi nas dovesti do života u Bogu. Međugorje nam upravo otvara put da možemo zaroniti u život Presvetoga Trojstva. To Marija ovdje Čini. Tako sam joj zahvalan."

Prigodom svoga, tako­er prvoga posjeta msgr. Joseph Lafontant, izme­u ostalog, rekao je sljedeŠe:

"Skoro punih deset godina primao sam vijesti o Međugorju. Sve me više zanimalo. I, rado sam prihvatio biti u ovoj hodoČasniČkoj skupini. Poglavito, jer je tu i msgr. Louis.

Ja sam Često iŠao na hodoČaŠŠa u Fatimu, Lourdes i druga mjesta. Ovdje otkrivam veliku razliku od svih drugih hodoČasniČkih mjesta. Nema niŠta stereotipno. Sve je drugaČije nego na drugim mjestima. Svatko ima svoje osobno iskustvo, iako se nalazi usred mnoŠtva naroda. Ono Što iznena­uje jest da svaki koji do­e ovamo kao hodoČasnik želi sve prihvatiti.

KonaČni poticaj da prihvatim dolazak u Međugorje bio je i posjet vidioca Jakova Čole u rujnu. MnoŠtvo naroda je sudjelovalo. Tek tada sam postao svijestan koliko vjernika sa Haitia poznaje Međugorje. On se susreo s vjernicima u dvije crkve. Za vrijeme njegova boravka bila je tako oČita volja i želja za pomirenjem sa samim sobom i pomirenjem s drugima. Bio je velik broj onih koji su u te dane tražili ispovijed, zaita više nego uobiČajeno. Sudjelovao sam na oba susreta. Jednom sam ja slavio misu, a jednom msgr. Louis. To je pravo iskustvo vjere. Dolazak ovamo je to samo potvrdio. Svim ljudima potrebno je ovo iskustvo. To je iskustvo obraćenja, povratka samome sebi i Bogu kao i iskustvo pomirenja s drugima. Gospa pomaže svakome svome djetetu pronaŠi sebe samoga. Gospa želi svakoga osjetiti, osobno ga dodirnuti i voditi. Ipak u dubini duŠe nitko se ne osjeŠa prisiljen prihvatiti sve ovo, sloboda se poŠtuje potpuno. Jedan Hrvat koji živi u Americi na uzletiŠtu mi je rekao da u poČetku nije vjerovao, ali kada je doŠao ovdje naŠao je mir i od tada vjeruje u Gospinu nazoČnost. Sada ga razumijem. Ovdje ljudi pronalaze mir i pomiruju se."

Razgovor su obojica biskupa zavrŠila riječima:

"Neka vas sve prati Božji blagoslov i zaŠtita Kraljice mira."

Posjet biskupa

U listopadu 1998. su Međugorje posjetila i dva biskupa , jedan iz Brazila, a drugi iz poljske. Ovaj potonji je msgr. Albin Malysiak koji ima 81 godinu no, kao Što i sam kaže, radi kao Što je radio prije 15 godina. Zanimljiv je i po tome Što je sura­ivao sa Svetim Ocem Ivanom Pavlom II. preko 20 godina. O tom svom životnom razdoblju kazao je i ovo:

"I nakon Što je postao Papa, ostali smo prijatelji i susreŠemo se koliko je to moguŠe. Na primjer, bit Šu s Papom poČetkom studenoga ove godine, zatim opet poČetkom ožujka slijedeŠe godine. Deset godina sam suradjivao kao župnik i profesor na teologiji,a deset godina kao njegov pomoŠni biskup. Raditi s njim to je bila uvijek moja velika radost. To je veliki Čovjek, poŠten i iskren. Uvijek je imao mnogo razumijevanja za druge. Bio profesor na katoliČkom sveuČiliŠtu u Lublinu. Predavao je drŠutvenu etiku, obra­ivao je problematiku siromaŠnih i ostavljenih. Uvijek sam ostao njegov bliski suradnik. Zajedno smo trpjeli zbog komunista i to nas je posebno zbližilo."

Iako je posjet msgr. Malysiaka Međugorju bio privatan, o svojim dojmovima kazao je i ovo:

"Vrlo Šu rado doalziti ovamo, kad Crkva prizna Medjugorje, jer svi Čekamo službeni stav Vatikana. Ja osobno vjerujem, da vidioci imaju istinska ukazanja. Sreo sam neke od njih. Vidio sam jutros Vicku. Ona je tako radosna i zraČi mir. I vjerujem, ovo je mjesto ukazanja, ali prije svega to je mjesto velike molitve. To me se najviše dojmilo. IŠao sam na Križevac. Vidio sam mnogo ljudi koji zaista pobožno mole u sabranosti pred križem.Broji sam jednu skupinu. Bilo ih je 70 koji su sjedili oko križa na kamenju i molili u tiŠini. Bilo je podne i bilo je jako vruŠe, ali im vruŠina nije smetala. TiŠina i duh molitve me je nadahnuo me i vratit Šu se kuŠi sa slikom u duŠi onih koji mole. Divim se franjevcima koji djeluju ovdje, stalno su s ljudima, mole s njima i na raspolaganju su za razgovore i ispovijedi. Pitam se odakle im tolika snaga. U crkvi osjeŠa molitva naroda. Kad smo zajedno molili OČenaŠ onda je bilo divno Čutiv sve te jezike kako jednoglasno mole, a Čuo se posebno jasno i poljski jezik. Drago mi Što dolazi mnogo sveŠenika s hodoČasnicima.U Poljskoj Šu govoriti o Medjugorju. Govorit Šu o pobožnosti i vjeri onih koje sam susreo. O tome Šu govoriti u svojim susretima s ljudima i u propovijedima. U Poljskoj se veŠ puno govori o Medjugorju. Zato sam i doŠao ovamo. I na koncu bih kazao i ovo: nadahnut sam radom franjevaca u Medjugorju. Őto se tiČe marijanske pobožnosti drago mi je vidjeti, da ste vjerni nauku Crkve i pozivima Svetoga Oca. Ljubav prema Gospi, koja se ovdje susreŠe u ljudima, pomaže onima koji dolaze rasti u vjeri. Moramo svi pokuŠati prihvatiti i živjeti poruke koje nam Gospa daje. Radi se o miru u svijetu, zato se moramo odluČiti za ljubav jednih prema drugima, a onda Še ljubav uroditi mirom. Ovdje je posebno naglaŠen poziv, ali i odgovor na molitvu. Sve Što se na­e u porukama slaže se na naukom Crkve. Snažan je poziv na život u vjeri i život po sakramentima. Nadam se da Še se ova poruka Širiti u sve više, te da Še sve više ljudi dolaziti i prihvaŠati poruku dok svi zajedno Čekamo da Vatikan prizna Medjugorje. Ja sve blagoslivljem i želim vam mir."

 


Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.