Razgovor: Mons. Eduardo Horacio García, pomoćni biskup Buenos Airesa (Argentina)

Other languages: English, Čeština, Deutsch, Hrvatski, Italiano

Razgovarala Lidija Paris

Mons. Eduardo Horacio García, pomoćni biskup Buenos Airesa, u Međugorju je bio sa skupinom hodočasnika iz Argentine početkom listopada 2008. Mons. García rođen je 1956. god., a biskup već pet godina. Hodočašće je pratila argentinska Hrvatica Marija Stegnar koja već dugi niz godina redovito dovodi skupine u Međugorje.

Monsinjore, možete li nam reći zašto ste došli u Međugorje?

Pozvala me jedna skupina katolika i pristao sam. Razmišljao sam samo dvije minute. Nisam došao zbog putovanja, nego zbog obraćenja. Došao sam vidjeti i vidim da je to mjesto milosti, molitve, tišine, nadasve mjesto klanjanja pred Presvetim. To me se najviše dojmilo - taj narod pred Presvetim. Mislim da je upravo buđenje vjere najveće čudo koje je učinila naša Majka.

Ima li razlike između Međugorja i drugih marijanskih svetišta?

Svuda ima molitve, svuda se slavi Sveta Misa, ali ovdje su Podbrdo i Križevac, i nadasve – klanjanje. Klanjanje je znak našega vremena. To je ovdje posebno. Ljudi dolaze kasno navečer, dolaze noću na klanjanje. Tu se liječe unutarnje rane.

Jeste li primijetili znake Marijine nazočnosti?

Plodovi su znaci. Ljubav prema Mariji, ljubav dok se iščekuje trenutak ukazanja, radost… to ukazuje na Marijinu nazočnost. Ljudi traže mir. Međugorske poruke vode prema miru. To su jednostavne poruke za sve. Jednostavna vjera. Ljubav, radost. Radost je vjerovati, radost je ljubiti, radost je dijeliti s drugima. Nedostaju mi riječi.

Jeste li ispovijedali u Međugorju?

Jesam. Ispovijedao sam ljude koji se nisu ispovijedali po tridesetak godina, kao i ljude koji su se ispovjedili prije tri dana.

Koje je značenje Međugorja za sveopću Crkvu danas?

To je mjesto milosti za cijelu Crkvu. Ono napose nudi milost molitve i klanjanja… dolazi do unutarnje preobrazbe koja se pokazuje u svakodnevnom životu. To je zarazno. U Argentini sve više mladih traži klanjanje koje vodi prema unutarnjoj molitvi. Život bez unutarnjeg života nije život. U klanjanju susreću Krista koji ih mijenja. Dojmila me se univerzalnost međugorskih poruka. Marija poziva sve ljude svih zemalja i osnažuje našu vjeru. Ovdje možemo iskusiti „globalizaciju vjere“ i univerzalno bratstvo. Apostoli su išli u cijeli svijet. Tako je Crkva rasla.

Jeste li nazočili nekom ukazanju?

Jutros su se ljudi počeli okupljati oko četiri sata ujutro da bi nazočili ukazanju kod Mirjane. Ja sam svakog dana molio na jednu posebnu nakanu. Danas sam molio za svećenike. Bio sam na ukazanju i za vrijeme ukazanja sam u sebi osjetio kao da mi je Marija rekla: „Ja vas čuvam“. Kada je Mirjana nakon ukazanja rekla da nas Gospa poziva da napose molimo za svećenike, to me duboko dirnulo. Bog govori.

Jeste li susreli vidioce?

Bio sam kod Vicke. Tražila je moj blagoslov i to me se dojmilo. Dojmila me se njezina normalnost, jednostavnost, radost.

Svi su vidioci u braku…

Da, Božju nazočnost se može iskusiti u običnom svakodnevnom životu.

Zanimljivo je da su laici intenzivno uključeni u organizaciju hodočašća u Međugorje, budući da svećenici i biskupi to ne smiju.

Bog govori. Trebamo otvoriti srce i slušati Ga. I strpljivo čekati. Ako je ovo Božje djelo, ostat će. Ako nije Božje, propast će samo od sebe. Gdje se moli za unutarnju obnovu – neka se nastavi.

Zar bi Bog davao tolike milosti kada bi se ovdašnji događaji temeljili na kakvoj izmišljotini?

Sam Papa je rekao da hoće doći u Međugorje. To je priznanje Međugorja.

 


Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.