Razgovor: O. John Cooper, Župnik župe sv. Roberta, Engleska

Other languages: English, Hrvatski

Otac John Cooper, župnik župe sv. Roberta u Morpethu, Northumberland (Engleska) već nekoliko godina dolazi u Međugorje kao duhovni savjetnik hodočasnika. Za njega, Međugorje je izvor molitvene obnove i obnove života u župi. On je i duhovni voditelj «Apostolata Međugorje» na sjeveroistoku Engleske. Zamolili smo ga da s prijateljima Međugorja podijeli svoja razmišljanja i iskustva vezana uz Međugorje i Svetište Kraljice Mira.

Lidija Paris: Oče John, već ste nekoliko godina vezani uz molitveni pokret povezan s ukazanjima Kraljice Mira u Međugorju. Vjerujete da su ova ukazanja istinita i svoje uvjerenje dijelite s mnogim vjernicima. Budite tako ljubazni i recite nam nešto o sebi i o tome kako ste otkrili Međugorje kao izvor obnove molitvenog i župnog života?

O. John Cooper: Svećenik sam biskupije Hexom – Newcastle na sjeveroistoku Engleske. Župnik sam u malom gradu zvanom Morpeth. Za svećenika sam bio zaređen u ožujku 1973. Nakon toga sam dvije godine studirao Crkveno pravo u Rimu. U biskupiju sam se vratio 1975. i godinama radio na biskupijskom crkvenom sudu, na bračnim pitanjima, i u župama. Bio sam i biskupov tajnik deset godina. Nakon to ga sam pet godina bio misionar u Africi. Vratio sam se 1994. i posljednjih osam godina služim kao župnik. I dalje radim na biskupijskom crkvenom sudu, na bračnim pitanjima. Ove godine bio sam i duhovni voditelj «Apostolata Međugorje» na sjeveroistoku Engleske.

Prvi puta sam čuo za Međugorje ranih osamdesetih, brzo nakon početka ukazanja. Dvojica svećenika iz naše biskupije, članova Marijanskog svećeničkog pokreta, išla su u Međugorje. Vratili su se potpuno uvjereni. To me se duboko dojmilo. Čim sam po prvi puta čuo za Međugorje, povjerovao sam u ova ukazanja. U to vrijeme se na televiziji prikazivala jedna vrlo popularna kontakt-emisija, u kojoj se jednog dana govorilo o nadnaravnim iskustvima. Jedan od sudionika bio je jedan od vrhunskih engleskih novinara. Bio je u Međugorju, iako nije vjernik i uopće nije tamo želio ići. Fasciniralo ga je ono što je ovdje vidio i rekao je: «Sve što vam želim reći jest da se tamo nešto događa!»

LP: Kardinal Ratzinger je u nekoliko navrata naglašavao važnost nadnaravnih iskustava…

O. John Cooper: Da. U uvodu dokumentu vezanom za objavljivanje treće Fatimske tajne govorio je o mjestu koje ukazanja imaju u životu Crkve. Stoljećima su ukazanja pomagala ljudima da bolje oživotvore Evanđelje. Neka ukazanja i objave, kao objave Presvetog Srca Isusovog Sv. Margareti Mariji, čak su utjecala na Crkveni nauk. Katkada susrećemo ljude koji odbacuju ukazanja i kažu da ona nemaju nikakve vrijednosti, da nisu potrebna, ali kardinal kaže: «Da, ona imaju svoje mjesto!» jer produbljuju našu vjeru.

U intervjuu kojeg je dao 1984, kad su ga pitali o Međugorju, govorio je o tome kako neki kažu da se te stvari ne mogu događati, da Bog ne može intervenirati…. Rekao je da Lourdes i Fatima imaju svoje mjestu u povijesti Crkve. Medjugorje će strpljivo čekati…. Vatikan gleda na plodove. Siguran sam da Sveti Otac misli da ove stvari imaju svoju važnost u evangelizaciji.

LP: Zbog čega vjerujete da su međugorska ukazanja i poruke autentični?

O. John Cooper: Ima toliko zajedničkih točaka između Gospinih poruka i Papinog naučavanja! To je bilo posebno vidljivo u vezi s Jubilarnom godinom. Priprema za Jubilej bila je posebno vrijeme preispitivanja i obnove. U Papinom pismu “Tertio Millenio Adveniente” stoji jedna rečenica koja me se duboko dojmila: rekao je da će novo proljeće Crkve doći ako budemo otvoreni djelovanju Duha Svetoga.

Godine 1998. pitao sam fra Jozu što misli o Papinim riječima da dolazi novo proljeće Crkve, a on mi je rekao: novo proljeće je već počelo, a Međugorje je njegovo srce.

U Enciklici poslije Jubileja, “Tertio Millennio Ineunte”, zapazio sam Papin pastoralni program za novo tisućljeće. Rekao bih da je istovjetan osnovnim međugorskim porukama: obraćenje, molitva, euharistija, pokora, čitanje Božje riječi. Rekao sam: zaboravio je post! Program kojeg Papa daje za novo tisućljeće istovjetan je Gospinim porukama. Iako Papa ništa posebno ne govori o Međugorju, njegovi pisani dokumenti podržavaju ono što se ovdje kaže.

LP: Već godinama pratite međugorske hodočasnike. Što ljudi traže, zašto žele doći u Međugorje?

O. John Cooper: Prvi puta sam došao 1996, i od tada dolazim skoro svake godine. Mislim da ljudi u početku dolaze iz znatiželje: Je li to istina? Zar je moguće da se u naše vrijeme Gospa ukazuje? Ljudi većinom traže veću sigurnost u vjeri. Oni koji su došli ovamo bili su snažno utvrđeni u vjeri.

LP: Što se događa kada se vrate? Ostaju li postojani ili je to samo vatra koja se ugasi brzo kako je i planula?

O. John Cooper: Primijetio sam promjenu kod onih koji su sa mnom došli prošle godine. Više mole, više dolaze na Misu, više se ispovijedaju, neki su se počeli i mjesečno ispovijedati, pokušavaju postiti, živjeti mjesečne poruke. U Morpethu imamo vrlo aktivnu međugorsku skupinu, mjesečni časopis, mjesečnu duhovnu obnovu; okuplja se četrdesetak ljudi iz svih dijelova biskupije. 

LP: Da li Vi, kao župnik, govorite o Međugorju?

O. John Cooper: Rado govorim o Međugorju neslužbeno. Ne volim previše spominjati Međugorje u propovijedima, ali i to katkada učinim. Župljani me čuju govoriti o Međugorju.

LP: Po vama, hodočašća u Međugorje donose očite plodove u životu župe…

O. John Cooper: Da. U Engleskoj imamo pastoralnih problema. Bio sam u Africi; tamo je Crkva vrlo živa, brzo raste. U Engleskoj je u padu. Kad je fra Jozo 1995. bio u Engleskoj, održao je dvodnevne duhovne vježbe za svećenike u Birminghamu. Osjećao sam se privučenim i sudjelovao sam. Dao nam je priliku da mu postavljamo pitanja, pa sam ga upitao kakva nam pastoralna rješenja predlaže. Rekao nam je neka pokušamo što više moliti s ljudima. Neka se previše ne brinemo za sastanke. Neka sve skupine koje djeluju u župi što više mole. Rekao sam mu: «To pokušavam već sedam godina, ali ide vrlo polako!» Rekao je: «Nemojte očekivati da se stvari promijene preko noći!»

Jedna od poteškoća koje imamo u Engleskoj je problem autoriteta. U prošlim vremenima, kad bi župnik nešto rekao, ljudi bi rekli «da». Danas, ljudi rade po svome. Teško ih je uvjeriti. Mislim da je to jedan od najvećih pastoralnih problema koje imamo na zapadu, kao i brojni skandali… Izgubljeno je povjerenje u svećeništvo. Fra Jozo je rekao: «Samo nastavite pokušavati!»

LP: Što to ovdje u Međugorju osnažuje vjeru?

O. John Cooper: Mislim da postoji snažna veza između molitve i vjere. Što više moliš, to više rasteš u vjeri. Ja redovito ohrabrujem ljude da mole za dar vjere. Ljudi mole za materijalna dobra, ali koliko ih moli za jaku vjeru, za sposobnost ljubiti svog muža ili ženu? Kad molimo za duhovna dobra koja su nam potrebna, Bog uvijek uslišava naše molitve. Mnogi mi ljudi dolaze i kažu da im slabi vjera. Kažem im neka mole za jaku vjeru, neka steknu naviku svakodnevne molitve, neka molitvu uzmu ozbiljno, neka mole u vezi sa svojim pogreškama. Potrebno je povezati ispovijed i svakodnevni život.

Mislim da u zapadnom društvu gradimo svijet bez Boga. Mnogi gledaju televiziju po tri sata na dan. Zatim se tuže na nemoral i nasilje, ali najgora stvar je što televizija predstavlja svijet bez Boga. Sestra Briege McKenna kaže da je televizor Sotonino svetohranište… ali televizija može biti korištena i za dobro. Učinimo to! Život je poput vage. Postoji taj nevjerojatno snažan utjecaj sekulariziranih medija, i to moramo uravnotežiti molitvom, a jedan sat dnevno nije dostatan!

LP: Tko danas treba Međugorje? Da li «profesionalci molitve», kao redovnici, trebaju Međugorje?

O. John Cooper: Znao sam biti iznenađen njihovom površnošću… Razgovarao sam s jednim Cistercitom o postu u korizmi. Rekao mi je: «Pa, odričemo se slatkiša!» Ne može se reći da crkveni «profesionalci» ne trebaju Međugorje…

LP: Mislite li da za svećenike dolazak u Međugorje znači i njihovu osobnu obnovu? Što svećenik dobiva dolaskom u Međugorje?

O. John Cooper: Svakako. Dojmila me se poruka koja se tiče svećenika, koju je Gospa preko vidjelaca dala u samom početku: neka budu jaki u vjeri i neka jačaju vjeru naroda. Za to molim i to vidim kao samo srce svoje službe: jačati vjeru naroda.

LP: Što je kontakt s Međugorjem promijenio u Vašem osobnom životu svećenika, Božjeg čovjeka, čovjeka Crkve?

O. John Cooper: Pokušavam živjeti međugorske poruke: razmatranje Svetog pisma, mjesečna ispovijed, Euharistija, časoslov, pokušavam postiti… Primijetio sam razliku u svojim propovijedima ako postim. Nakon posta čovjek propovijeda s većom snagom. Prihvatio sam «duhovnost Međugorja» ako se to može tako nazvati. Za mene je svakodnevno čitanje poruka, slušanje fra Slavkovih i fra Jozinih kaseta, važnije od drugih stvari. Stalno shvatim ponešto novo. U porukama se skriva velika dubina. Kad dođe mjesečna poruke, ja ju ispišem rečenicu po rečenicu i razmatram. To u meni rađa duboku radost. Poruke me čine sretnim. Gospa mnogo govori o radosti, posebno od Jubileja. Radost je često vezana uz evangelizaciju; radosno svjedočenje privlači ljude Kristu. Mislim da bismo trebali moliti za radost u našem molitvenom životu. Mnogima se molitva čini dosadnom. Trebali bismo moliti za milost radosti u molitvi, za molitvu srcem…

LP: Možete li se sjetiti kakvih posebnih milosti koje su u Međugorju primili hodočasnici koje ste pratili?

O. John Cooper: Lani sam po prvi puta došao s malom skupinom svojih župljana. Jedna žena je bolovala od raka. U to vrijeme primala je kemoterapiju i postojala je neka nada. Došla je ovamo s očitom željom da bude iscijeljena. Za vrijeme priprema za hodočašće, suprug i ona počeli su zajedno moliti krunicu. Ona je, tri mjeseca prije samog hodočašća, shvatila da joj valja svaki dan moliti krunicu, što nije nikad prije činila. Po povratku mi je rekla da joj se dogodilo nešto vrlo veliko: više se ne boji smrti. «Više me nije strah!», rekla mi je. Umrla je u ožujku ove godine, ali joj je Međugorje dalo nevjerojatnu snagu u posljednjim mjesecima života. Kada dođeš ovamo, ako vjeruješ da je Gospa doista nazočna, nestaju sumnje o zagrobnom životu i možeš se mirno suočiti sa smrću.

Sa mnom je lani bio i jedan mladić. On je homoseksualac, vrlo smeten u životu. U njemu sam vidio nevjerojatne promjene. Našao je mir i postao je čovjek molitve.

LP: Kad bi Vas netko zamolio da kažete jednu rečenicu o Međugorju, najvažniju, najbitniju, što bi to bilo?

O. John Cooper: To je u vezi s vjerom. Gospa je rekla: «Došla sam vam reći da Bog postoji.» Međugorje je tu da ojača našu vjeru u Božje djelovanje. Za zapadno društvo, to je sržno.

LP: Imate li, kao župnik, kakvu poruku za druge župnike?

O. John Cooper: Nemajte predrasuda o Međugorju, dođite i vidite!

LP: Hvala Vam, oče John, što ste s nama podijelili svoja razmišljanja. Ostanimo sjedinjeni u molitvi za obnovu Crkve, po Božjoj volji, po Gospinim savjetima i prema Papinom učenju!
 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`