Razgovor - O. Leo Maasburg: «Vidljiva je suradnja između Majke Terezije i milosti Međugorja»

Other languages: English, Čeština, Hrvatski

Tijekom Međunarodnog molitvenog susreta mladih, u kolovozu 2002., u Međugorju je boravilo oko 260 svećenika. Među njima bio je i O. Leo Maasburg, svećenik bečke nadbiskupije na službi u Rimu, bivši suradnik “Radio Marije” na međunarodnom planu, koji je ove godine radio na pripremi za beatifikaciju Majke Terezije. U okviru postulacije, Leo Maasburg bio je jedini član ekipe koji ne pripada zajednici Majke Terezije.

Nakon studija prava, politologije i teologije, 1982. godine O. Leo počeo je raditi na evangelizaciji zemalja istočne Europe. Kada je Papa Ivan Pavao II 1982. posvetio svijet Bezgrešnom Srcu Marijinom, O. Leo je zajedno s jednim biskupom u Moskovskom Kremlju potajno slavio Sv. Misu i izvršio posvetu u srcu Sovjetskog Saveza. Mnoge godine pratio je Majku Tereziju na putovanjima i pri otvaranju novih kuća na raznim kontinentima. Sestrama Majke Terezije držao je duhovne vježbe po cijelome svijetu. Kad je Majka Terezija 1988. otvorila svoje prve kuće u Moskvi i u Armeniji, O. Leo im je mjesecima bio duhovni pratilac i time i prvi «službeni» katolički svećenik u Sovjetskom Savezu.

S njim je razgovarao fra Mario Knezović.

Fra Mario Knezović: Velečasni Leo, što nam možete kazati o sebi i o svom životu?

O. Leo Maasburg: Ja sam Austrijanac, svećenik bečke nadbiskupije, svećenik sam skoro dvadeset godina. Radio sam nekoliko godina na župi u Beču, a zatim sam skoro uvijek bio poput nomada. Najprije me je otac Werenfried van Straaten, koji vodi organizaciju «Pomoć Crkvi u potrebi», slao posvuda po svijetu, u službi raznih crkvenih projekata, kao na primjer odgoj bogoslova i slično. Nakon toga sam sedam godina radio na «Radio Mariji». U tih sedam godina otvorili smo radio postaje u trideset zemalja, tako da sam opet bio poput lutalice: boravio sam kod kuće samo dan ili dva mjesečno. Nakon toga sam oko sedam godina putovao s Majkom Terezijom i držao duhovne vježbe za sestre, što me je vodilo posvuda po svijetu. Vjerujem da me izraz «lutalica» najbolje opisuje! Sada su me «smirili» u Rimu i radim u Kongregaciji za kauze svetih.

Kakvi su vaši dojmovi o radu u jednom mediju koji navješćuje Krista i Mariju?

Iskustvo na radiju naučilo me je jednu važnu stvar: po prirodi masovni mediji općenito imaju odgojnu ulogu. Ako je čovjek odgovoran za svoju sudbinu, tada je radio jedan od stupova te odgovornosti. Čini se, nažalost, da u današnje vrijeme masovni mediji umjesto da budu sredstvo odgoja postaju sredstvo zavođenja. Zato katolički masovni mediji imaju veliku odgovornost. U katoličkim masovnim medijima mislim da radio ima privilegirano mjesto. Živimo u vremenu potrošnje, a radio se razlikuje od televizije najviše po tome što televizija proizvodi sliku koja je izvan nas i mi ju «gutamo», dok radio proizvodi sliku unutar osobe, unutar njezine mašte. Zato, vjerojatno, kad Isus govori o evangelizaciji uvijek govori o RIJEČI koju treba donijeti. To ne znači da Isus ne govori o viđenju: kad govori o slavi Očevoj, govori o tome da ćemo je vidjeti.

Zna li današnja Crkva koristiti medije i jesmo li dovoljno otvoreni za takav način prenošenja Radosne vijesti?

Mislim da je Isus bio vrlo hrabar kad je povjerio svoje poslanje ljudima! Kao uvijek, neki su vjerni, neki manje vjerni. Vjerujem da se to isto Crkvi događa u upravljanju masmedijima. Ako vjerujemo da se doista radi o borbi između Kraljevstva Božjeg i kraljevstva Sotone, i da smo svi mi u toj borbi, tada shvaćamo da su masmediji, moć, novac i promidžba danas oružje u toj borbi. Svi smo mi podložni tim napastima. Neki padnu, neki pobijede. Važno je da Crkva traži pobjedu, da ne pravi kompromise sa svijetom. Dat ću jednostavan primjer: danas se radiopostaje i televizije financiraju skoro isključivo ili putem promidžbe ili putem političke potpore, a to su upravo dvije napasti! Ako se Crkva preda u ruke promidžbe ili političke moći, evangelizacija će se ispariti. Ne može se Božjom riječju dodirnuti srce jedne osobe i istovremeno joj prodavati čarape! Mediji su sigurno Božji dar za evangelizaciju i nadajmo se da će ih Crkva dobro iskoristiti!

Sada radite na pripremi za proglašenje blaženom Majke Terezije. Možete li nam reći nešto o tome?

Kao što je poznato, Papa je oslobodio ovaj slučaj redovitog roka čekanja od pet godina. Biskupijski proces je odmah bio otvoren u Indiji, a zatim prebačen u Rim. Krajem prošlog ljeta, svi akti biskupijskog procesa bili su preneseni iz Indije u Rim. U tjednu po Uskrsu ove godine, osoblje Kongregacije za proglašenje svetih završilo je obradu 83.000 stranica svjedočanstava i predalo je dokument zvan «Positio» Kongregaciji za kauze svetih. Taj dokument je vrlo opširan i sadrži oko 5.400 stranica. Sadrži sve elemente života ove Božje službenice. Njezin život, njezine kreposti… sada čekamo priznanje čuda. Skupina teologa koji su zaduženi za ispitivanje tog dokumenta već su ispitali i prihvatili «Positio», a ekipa liječnika koji su trebali ispitati čudo već ga je priznala. Sad je priznanje rezultata u rukama kardinalskog kolegija i Pape koji nakon toga može odrediti datum beatifikacije. (1. listopada 2002. Crkva je priznala čudo i Majka Terezija bi mogla biti proglašena blaženom u proljeće 2003.)

Velečasni Leo, vi često navraćate u Međugorje. Kakvi su vaši stavovi o Međugorju i o pobožnosti koja se ovdje razvija?

Prvi puta sam došao u Međugorje 1983. godine. Vjerujem da sam ovdje bio oko sedam ili osam puta. Svaki posjet je uvijek velika milost. Čuo sam stotine svjedočanstava ljudi koji su u Međugorju našli obraćenje i vjeru. Kao svećenik, najviše me se doima to što ovdje nemate problem neiskorištenog prostora ispovjedaonica! U Beču, u nekim župama, imamo po jednu ili dvije ispovjedi mjesečno, a ovdje svećenik mora paziti da ne počne ispovijedati prerano ujutro jer neće moći izaći do večeri! Milost je opipljiva i vidljiva čak i slijepima.

Kakav je vaš osobni stav prema ukazanjima Blažene Djevice Marije ovdje u Međugorju? Držite li da možemo danas govoriti: «Gospa je tu nazočna»?

Ja Gospu nisam vidio ali sam ovdje osjetio doista izvanrednu koncentraciju milosti. Poznajem dvoje vidjelaca i mogu reći da imam najbolji dojam o njima, kad je riječ o njihovoj normalnosti i ozbiljnoj želji za svetošću.

Plodovi se u Međugorju osjećaju. Koliko ti plodovi danas mogu koristiti cjelokupnoj Crkvi i kršćanstvu?

Uvjeren sam da je svaka milost koju Bog daje uvijek nova. Vidljiva je suradnja između Majke Terezije i milosti Međugorja. Mnoge sestre Majke Terezije primile su svoje zvanje u Međugorju. Svećenici koji su bili dirnuti Međugorjem ili su primili zvanje u Međugorju bliski su duhovnosti sestara Majke Terezije.

Sudjelovali ste na susretu mladih ovdje u Međugorju. Gospa poziva Kristu, i Papa to neprestano čini. Čine li svećenici dovoljno da Krista približe mladima koji su žedni prave istine?

Ne. Vjerujem da ne činimo dovoljno jer se nikada ne može učiniti dovoljno! Nadam se da ćemo rasti u onome na što nas ljubav potiče! Vjerujem da ćemo jednog dana vidjeti sve mogućnosti koje nam je Bog ponudio putem raznih izvora milosti i vjerujem da će naša tuga, ili drugim riječima naše čistilište, biti u tome da ćemo vidjeti što smo sve mogli učiniti a nismo učinili!

Kad dođete u Međugorje vjerojatno imate svoja očekivanja i po povratku nosite sa sobom plodove. Kad se vratite na svoju službu, što u vama ostaje nakon hodočašća u Međugorje?

Ne znam kakvo je iskustvo drugih svećenika, drugih hodočasnika, ali ja dolazim u Međugorje kao kad sam se nekada jednom ili dvaput godišnje vraćao kući, nadajući se da će mi mama oprati rublje i okrpati čarape. Ona je to uvijek činila. Često se znalo dogoditi da daleko, kad sam na putu, u torbi nađem vrećicu kikirikija ili čokoladu. Vjerujem da Međugorje to za mene danas znači. Makar ovdje na licu mjesta možda nismo ništa osjetili, darove otkrivamo kasnije. Gospa je slična svim majkama.

Osjećate Međugorje izbliza. Što biste preporučili hodočasnicima koji ovamo dolaze?

Od Majke Terezije sam nešto naučio: nije važno što očekujemo i što želimo. Jedino je važno potpuno se povjeriti vodstvu Isusovom i Marijinom. Sigurno ima ljudi koji dolaze s nekim velikim problemom, ali najveći problem je uvijek nedostatak svetosti! Sigurno sa sobom donosimo sve one koji se uzdaju u našu molitvu, ali ne treba ograničavati Gospodina i Gospu na darove koje nam daju. Možda je baš to jedna od značajki Međugorja, jer, kad netko ide u Lurd, nada se tjelesnom ili duševnom iscjeljenju, ali kada dolazite u Međugorje, onda se nadate da će vas Gospa približiti svom Sinu. Rado uspoređujem Lurd, Fatimu i Međugorje: to je zapravo Gospina pedagogija. U Lurdu simbol je voda, koja znači čišćenje i krštenje, a to označuje Bezgrešnu. U Fatimi je poslanje upravljeno prema drugima: moliti, vjerovati, žrtvovati se za druge. U Međugorju sve je koncentrirano oko Euharistije i sv. Ispovijedi kao pripreme za nju. Vjerujem da je to Gospina pedagogija.

Hvala Vam, velečasni Leo!

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`