Intervju: Rita Falsetto, dugogodišnja suradnica fra Slavka Barbarića

Other languages: English, Čeština, Hrvatski

Rita Falsetto, dugogodišnja suradnica fra Slavka Barbarića, provela je brojne godine u Međugorju u skrovitoj ali učinkovitoj službi Svetišta. Nekoliko dana prije njezinog povratka u SAD, s njom je razgovarao fra Dario Dodig.

Fr. Dario Dodig: Povod ovog našeg razgovora, Rita, je Vaš boravak u Međugorju i pomoć župnoj zajednici i Svetištu, a osobito pokojnom fra Slavku Barbariću, kojem ste bili pri ruci. Za početak, možete li nam reći kako ste čuli za Međugorje i što se tada događalo u Vašem životu?

Rita Falsetto: Čula sam za Međugorje početkom osamdesetih i – znajući da je moja majka uvijek voljela ići na hodočašća – odlučila sa da joj predložim da ode na to mjesto. Nisam pomišljala na to da bih ja trebala doći, nego samo na to da ona ode. Ona je dakle otišla u Međugorje i donijela mi je krunicu i neke molitvenike.

Počela sam moliti. Tada sam čula da je ovdje izbio rat. Budući da sam radila na socijalnom području, odlučila sam da pokušam nešto učiniti da pomognem ljudima koji su ovdje trpjeli. Stupila sam u vezu s jednom organizacijom koja je trebala doći ovamo i raditi s žrtvama silovanja. Spremali smo se na dolazak, ali se tada ispostavilo da neće biti novca kojeg nam je država trebala dati. Tada sam odlučila do dođem na svoju ruku. I doista sam došla. Nekoliko humanitarnih organizacija imalo je sjedište u Međugorju. Razgovarala sam s njima i počela raditi kao dragovoljac. Vozili smo konvoje s lijekovima i hranom u Sarajevo i u Bosnu.

U to sam vrijeme mislila da ću ostati kojih šest mjeseci. U to vrijeme upoznala sam Milonu von Habsburg koja je radila s fra Slavkom Barbarićem. Upitala me je da li bih mogla pomoći fra Slavku s nekim novim projektima. Milona je bila upoznala momka i pripremala se za brak, a znala je da fra Slavo treba pomoć. Ja sam joj rekla: Zašto ne?! Tada doista nisam znala što će to značiti, ali sam rekla da ću učiniti sve što mogu za fra Slavka. Tako je to za mene počelo ovdje u Međugorju. To je bilo 1993/94.

Fr. Dario Dodig: Da li je prvotna pomoć Međugorju bila povezana s Međugorskim događanjima i s onim što Vam je majka donijela s hodočašća?

Rita Falsetto: U to vrijeme nisam tako mislila, ali vjerojatno jest. Da.

Fr. Dario Dodig: Božja Providnost?

Rita Falsetto: Vjerojatno, ali tada tako nisam mislila.

Fr. Dario Dodig: Da li ste odmah ostali u Međugorju? Je li bilo teško?

Rita Falsetto: Da, odlučila sam ostati ovdje i počela sam pomagati fra Slavku s novim projektom Majčina Sela. U početku je bilo teško jer nisam znala što fra Slavko želi. Nešto mi je bio rekao o Majčinom selu i imala sam neke neodređene ideje.

Fr. Dario Dodig: Što možete reći o Vašem iskustvu Međugorja kroz Vaš boravak ovdje?

Rita Falsetto: Kad sam došla ovamo, to je bilo iz čisto humanitarnih pobuda. Kad sam počela raditi s fra Slavkom, počela sam više moliti, ići na večernji program, na krunicu, na Podbrdo i na Križevac. Kako je vrijeme prolazilo, moj duhovni život se otvarao i oporavljao. Učila sam o svojoj katoličkoj vjeri. Mnogo sam učila od fra Slavka, uglavnom gledajući ga, promatrajući ga, bivajući prisutna za vrijeme klanjanja, i općenito više moleći. Kao što svi znamo, živio je sve što je govorio o Gospinim porukama. Živio je post, molitvu, obraćenje, bio je živi primjer kako živjeti Gospine poruke. Kroz to sam upoznavala Boga i Gospu i predivne običaje katoličke vjere. Moj život u Međugorju u ovih osam godina, sedam uz fra Slavka, značio je mnogo posla, i mnogo rada s hodočasnicima.

Fr. Dario Dodig: Biste li mogli izvući jedno od tih iskustava, bilo osobno, bilo u susretu s hodočasnicima?

Rita Falsetto: Kroz ove godine shvatila sam da je jedan od najljepših plodova Međugorja ispovijed. Sjećam se jednog vrlo posebnog susreta s jednim hodočasnikom, jednim devedeset i devetogodišnjim Amerikancem. Došao je u Međugorje samo zato da se ispovijedi. U Americi je čuo za Međugorje, bio je vrlo bolestan, ali je odlučio doći ovamo na ispovijed. Gospođa koja ga je dovela zamolila me je da upitam fra Slavka da li bi mogao otići u kuću gdje je bio smješten da ga ispovijedi. Bio je preslab da dođe u crkvu. S fra Slavkom otišli smo k njemu i fra Slavko je s njim razgovarao. Bilo je divno vidjeti tog čovjeka koji se doslovno zaljubio u Međugorje samo zato što je čuo kako se čovjek ovdje može divno ispovjediti. Fra Slavko ga je ispovjedio, taj se čovjek vratio u Ameriku i umro nekoliko dana ili tjedna kasnije. Kako godine prolaze sve više vidim ljepotu i važnost ispovijedi u Međugorju. Mnogi ljudi mi kažu da su došli u Međugorje i ispovjedili se nakon 30 ili 40 godina. To im potpuno mijenja život.

Fr. Dario Dodig: Rita, može se reći da ste Vi u određenom pogledu bili fra Slavkova desna ruka. Bog je uzeo fra Slavka k sebi. Kako ste to onoga trenutka doživjeli?

Rita Falsetto: Bila sam prisutna kad je fra Slavko umro. Vidjela sam kako se polako spušta na zemlju. Potrčala sam prema njemu i gledala sam ga kako hvata zrak. Nisam znala što da činim, samo mi je bilo jasno da je to vjerojatno srčani napadaj. Naravno da sam počela vikati i zvati u pomoć. Fra Slavko je umro vrlo brzo, to je trajalo kojih 30 ili 35 sekundi. Kad je umro, sebi sam govorila da bih sad trebala plakati i biti vrlo tužna. To je teško objasniti. U tom trenutku obuzeo me je takav dubok i snažan mir, i znala sam da će sve biti uredu. Samo sam znala da je tako trebalo biti. Dok je fra Slavko tamo ležao, pristigao je liječnik i tražio njegovo bilo. Rekao je da je otišao. Odjednom, fra Slavko je pridigao glavu, otvorio oči, izdahnuo zadnji dah i spustio glavu. Liječnik i ja smo se pogledali, iznenađeni, i znali smo da je gotovo. Nosili smo ga niz brdo. Bilo je vrlo klizavo. Mislim da je silazak trajao jedan sat. Fra Svetozar nam je došao ususret na četvrtoj postaji. Dao je fra Slavku posljednje pomazanje. Tada smo ga unijeli u bolnička kola.

Fr. Dario Dodig: Radeći s fra Slavkom, kako ste ga doživljavali i sada, već više od godine dana nakon njegova preseljenja, što iskustvo rada s njim za Vas sada znači?

Rita Falsetto: Radeći s fra Slavkom mnogo sam toga zamijetila. Mislim da mu je Gospa dala jedan vrlo poseban dar: Kad je netko bio u njegovoj blizini imao je dojam da je jedini na svijetu. Usporedila bih to s klanjanjem: Tu si s Isusom i osjećaš da si vrlo poseban, najvažnija osoba, iako stotine mogu biti oko tebe. Fra Slavko je mogao razgovarati sa petoro, šestoro ljudi, ali jednim pogledom ti je rekao da si jedini. Imao je dar da - govoreći s tolikim ljudima - svakom pojedinačno dadne ono što je u tom trenutku trebao. Znao je biti majka, otac, brat, sestra, ako je to ta osoba trebala da bude iscijeljena. Doista vjerujem da je fra Slavko bio primjer, pravi učenik Gospe. Njoj se predao i ona ga je koristila kao oruđe za spasenje duša. Bila sam doista impresionirana kako je fra Slavko bio postojan, uravnotežen u svemu. Sve što je činio bilo je s ljubavlju. Čak i kad je bio ljut na nekoga, kad je ukorio nekoga, to je bilo s ljubavlju. Doista vjerujem da su oni, koji su bili u doticaju s fra Slavkom ovdje u Međugorju, dobili nešto od Božje ljubavi, od neba. Svaki dan zahvaljujem Bogu i Gospi za dar fra Slavka u mojem životu. Ovih godina nisam shvaćala kakav je to bio dar.

Fr. Dario Dodig: Imate li kakvu poruku?

Rita Falsetto: Htjela bih ohrabriti ljude da dođu u Međugorje, da otvore srca Božjoj ljubavi, Gospi, iako mogu imati osjećaj da nisu vrijedni, da imaju probleme… Želim zahvaliti svima ovdje u Međugorju i cijeloj ovoj zemlji što su mi dali šansu da s njima podijelim vrijeme i mjesto. I nemojte odustati od Boga jer On nikad neće odustati od vas.

Fr. Dario Dodig: Rita, hvala Vam na Vašoj nesebičnosti u ovoj Gospinoj školi. Rekli ste mi da se uskoro vraćate svojoj kući. Želim Vam sretan put, i neka Vas prati zagovor naše nebeske Majke, Kraljice mira!
 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`