Duhovni pokret Kraljice Mira

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Dragi prijatelji međugorskih molitvenih skupina,

Ovo pismo želi iskazati duboke osjećaje koji nas vezuju uz poruke Međugorja, budući da su mnogi drugi (biskupi, svećenici, redovnici i laici) posvjedočili više puta svoju zahvalnost za brojne duhovne plodove poruka. I mi također želimo ovim pismom podijeliti s vama zajedničko svjedočanstvo, koje ujedno želi biti jedan doprinos očuvanju ovog Marijinog djela koje se proširilo cijelim svijetom, ali kojemu se i prijeti s više strana.

Nitko ne može poricati, iako postoje neki koji to pokušavaju, da je duhovni pokret Kraljice Mira živa stvarnost u Crkvi potaknuta duhom molitve, a ne ljudskom inicijativom. Ova rijeka svjetla, života, mira i ljubavi prema Majci Božjoj posvuda je stvorila molitvene skupine, potakla je obraćenja i nastavlja ozdravljati i tješiti srca svih vjernika koji su u jednostavnosti poruka Kraljice mira pronašli putokaz za ponovno otkrivanje Evanđelja i put povratka u srce Crkve. Više se ni ne broje obraćenja u Međugorju. Zahvaljujući ovim porukama, mnogi koji su se udaljili od Crkve ponovno su se vratili, a mnogi drugi su je naučili više voljeti.

Mjerodavne crkvene vlasti još uvijek nisu izrekle konačni sud o ovim ukazanjima koja su započela 1981., a traju i danas. činjenica je da je ovaj duhovni pokret, pokrenut porukama Kraljice mira, jedan od najvećih molitvenih pokreta u dvadesetom stoljeću. To je pokret koji živi u Crkvi i za Crkvu, budući da obuhvaća vjernike, redovnike, svećenike i biskupe koji su dali, i nastavljaju davati na više načina, svoje svjedočanstvo o mnogim duhovnim dobrima koje je Međugorje učinilo u životima mnogih vjernika, među kojima je zasigurno najvažniji povratak molitvi.

Deseci milijuna hodočasnika došli su u Međugorje moliti. Tisuće svećenika i stotine biskupa su slavili sv. misu, dugo su slušali ispovjedi pokajnika koji kao da su bili promijenjeni milošću Majke, Presvete Bogorodice. Mnogi su, vraćajući se u svoje biskupije, dali jedno istovjetno svjedočanstvo: "u Međugorju se ljudi obraćaju.". Obraćenja su to koja privlače pozornost Pastira, zato jer su to "trajna obraćenja". Ljudi koji su tu iskusili Marijinu nazočnost više se i ne broje, kao što se niti ne zna broj pojedinačnih obraćenja, ni broj duhovnih ili tjelesnih ozdravljenja, niti koliko je bilo svećeničkih zvanja ili drugih oblika posvećenog života zbog milosti zadobivenih u Međugorju. Ovo su samo neki od najbitnijih duhovnih plodova zbog kojih su mnogi zaključili da je Kraljica Mira zaista nazočna u Međugorju i da je ta njezina nazočnost razlog tako brzog širenja molitvenih pokreta u svijetu vezanih uz Mariju.

Na svim kontinentima postoje danas molitvene skupine koje su u porukama Kraljice Mira našle svjetlo nade i utjehe. Oni su živa kršćanska prisutnost koja djeluje u Crkvi. Osvrnimo se i razmislimo o svoj pomoći za vrijeme i poslije rata koju su mnoge međugorske skupine iz cijelog svijeta pružile BiH i drugim državama. Niti jedna humanitarna organizacija nije toliko pomagala unesrećenima ratom kao dragovoljci Kraljice Mira. Ovo izjavljujemo radi Gospodnje proslave.

Biskupije, župe, ustanove, redovničke zajednice, sjemeništa i samostani, škole i radni prostori, obitelji, te brojna druga mjesta dotaknuti su milošću Međugorja, nazočnošću, kako mi i mnogi drugi vjeruju, Kraljice Mira koja se prvi puta ukazala u tome kraju 24. lipnja 1981. i nastavlja se ukazivati sve do današnjih dana. Ova majčinska nazočnost podsjeća nas na događaje u Guadalupi, Lourdesu, Fatimi i ostalim mjestima Marijinih ukazanja: gdje je prije bila duhovna pustinja, poslije posjeta Majke život je procvjetao, nada se vratila, tražilo se oproštenje i nastao je mir.

Da bi se umanjila duhovnost Međugorja, neki izjavljuju da "u svakome mjestu gdje se moli ima obraćenja". Neka nam bude dopušteno postaviti nekoliko primjedbi: zašto se danas sve manje moli u župama, sjemeništima, školama, tvornicama, obiteljima...? Zašto se tako puno moli u Međugorju? Kako objasniti da je mala franjevačka župa, jedno malo selo, postalo učinkovit poziv na molitvu za cijeli svijet?

Po uvjerenju mnogih, ta je oaza mira, zbog milosti Božje, postala mjesto Marijina štovanja gdje se najviše moli i obraća. Naravno da se ovim riječima ne želi nametnuti vjerovanje u međugorska ukazanja, nego se samo želi iznijeti jedno jednostavno svjedočanstvo, poštujući one koji misle drugačije. Na stablu međugorskih plodova nije izrasla ni jedna hereza, niti je itko nalagao hodočasnicima misliti ili činiti nešto što je protivno moralu, katoličkoj liturgiji ili sakramentima; nisu se davale ni skandalozne poduke koje bi skandalizirale vjernike, kao što se, nažalost, zna dogoditi na nekim drugim stranama.

Žao nam je reći, ali mnogo žalosti ponašanje onih koji osuđuju Međugorje, ostavljajući vjernike zbunjenima i smetenima. Tako i prošle 1996. godine, neke novine su iskrivile izjave pokušavajući uvjeriti čitateljstvo da je Crkva službeno osudila ukazanja ili barem da postoje opravdane sumnje u ista.

Zbog toga je u kolovozu 1996. intervenirao službeni glasnogovornik Svetog Oca dr. Navarro Valls, kazavši da "u svezi s Međugorjem nema ništa novo". Ova izjava je bila neophodna, budući da je tisak diljem svijeta pisao da Vatikan zabranjuje hodočašća u Međugorje. No, upravo ta providonosna vatikanska izjava potvrdila je da svi mogu privatno hodočastiti u Međugorje, tj. da laici mogu organizirati hodočašća u to molitveno mjesto.

Kraljica Mira došla je u BiH ne da bi prouzročila nesklad u Crkvi, nego da bi donijela poruku mira i pomirenja narodima koji su se ubrzo našli u paklu rata i strašnim masakrima. Njezin glas vikao je kao u pustinji. Došla je upozoriti, moliti i opomenuti svoju djecu da nema pravoga mira bez obraćenja srca. Mir koji je postojao 1981. bio je samo prividan: točno deset godina nakon toga započeo je rat. U to vrijeme nitko to nije ni slutio. U vremenu prvih ukazanja nitko nije razumio zašto tamo gdje postoji mirni suživot Gospa govori da postoji žurna potreba vraćanja ljudi Bogu da bi na taj način imali pravi mir. Dana 26. lipnja 1981. Gospa se ukazala plačući ispred velikoga križa, a 26. lipnja1991. padale su prve bombe po ljubljanskoj zračnoj luci u Sloveniji.

Blažena Djevica došla je otvoriti srca za mir, oblikovati savjesti da bi ljudi bili sposobni dati i primiti oproštenje. Govoreći o ovome čudesnome Marijinom djelu, tadašnji Splitski nadbiskup Frane Franić je rekao: "Kraljica Mira učinila je više tijekom 6 godina ukazanja, nego svi mi biskupi u 40 godina pastoralnoga rada u našim biskupijama." Nitko nije više učinio za mir u BiH od Kraljice Mira. Kada je započeo rat, tvrdnja nadbiskupa Frane Franića pokazala se točnijom nego ikada prije. Bombe su padale svugdje uokolo, a Međugorje, slabo i nenaoružano selo, nije bilo pogođeno. Tada su proročanske poruke Kraljice mira bile jače nego ikada. Tek tada je postalo jasno da te poruke nisu bile prihvaćene, niti im se povjerovalo kao što je to trebalo.

Međugorje je poput Kibeha u Ruandi (Afrika). Tamo se također ukazivala Blažena Djevica 1981., opominjući i pozivajući srca svoje djece na obraćenje prije nego bude kasno. Nakon nekoliko godina započeo je strašni građanski rat koji je kao apokaliptični bič pogodio te afričke narode. Međugorje je poput Fatime, gdje je troma pastirima, danas tako hvaljenima ali u ono vrijeme također osporavanima, Kraljica svete krunice, već tada 1917. godine, govorila o ratu koji će biti veći nego prethodni i o kaznama koje će dolazeći iz Rusije zahvatiti cijeli svijet, ako se čovječanstvo ne obrati i ne posveti njezinom Presvetom Srcu. Nažalost, iako poruke iz Međugorja govore o miru i obraćenju kao i ona fatimska poruka , hod Crkve nije lagan i ima istu sudbinu kao i proroci: mnoga obraćenja, ali i mnoga progonstva, mnogo milosti, ali i mnogo borbe, i, kao i za proroke, tek poslije mnogo patnji i kušnji ljudi će razumjeti njihovu istinsku važnost.

Ima uistinu mnogo onih među biskupima, svećenicima i vjernicima koji su u Gospinim porukama koje dolaze s istoka, prepoznali istinsko upozorenje i poziv Majke na obraćenje, trenutno najučinkovitije u ovome stoljeću. Jedna ovakva proročka poruka nade i mira, u svjetlu nedavnih ratnih događanja i očaja, ne može ne protresti nas. Nije li očita povezanost razarajućeg rata u BiH i izgrađujućih poruka Međugorja? Užasni rat nije ni dotakao mjesto koje je izabrao Gospodin za širenje svojih čudesnih poruka mira i obraćenja. Milošću Božjom Međugorje je danas i ljepše i veće nego ikada prije! Poruka je prešla granice istoka, u onome vremenu odvojenom od zapada, da bi ispunila srca vjernika svih naroda uskršnjim darom mira."Mir, mir, mir", riječi su Kraljice mira aktualnije danas nego ikada prije.

Međugorje još jednom svjedoči u Crkvi ulogu Zagovornice i Odvjetnice, koju po volji Božjoj u povijesti spasenja ima "žena odjevena suncem". Ona je uspjela približiti istok i zapad, ne diplomacijom, nego molitvom i pomirenjem, snažnom evanđeoskom porukom na koju nas podsjeća Međugorje: Ljubiti križ je jedini put za pobjedu nad Zlim.

Podsjetiti se ovih Međugorskih događaja bila je obveza i čin čestitosti prema međugorskim porukama. Baš u svjetlu ovih "znakova vremena", smatramo žurnim vratiti se meditaciji i življenju novim oduševljenjem poruka Kraljice mira. Poruke su jednostavne i izvana se čini kao da se ponavljaju, no u njima nalazimo poziv Majke koja tijekom stoljeća nikada nije prestajala govoriti. Glas i majčinska nazočnost upozorava narode, poziva ih živjeti istine koje je Crkva objavila i na kraju ih sakuplja u svome krilu kao narode izmirene sa svojim Ocem i Stvoriteljem.

Međugorski događaji zbivaju se u trenutku povijesti kada je ljudski rod posebno pogođen silama Zla. Dovoljno je sjetiti se da su međugorska ukazanja započela mjesec dana nakon atentata na Papu. Kako bi Kraljica Mira mogla ostati ravnodušna gledajući mržnju i razarajuće sile Sotone, koja je spremala jedan od najvećih napada u povijesti, napada kojemu je Sarajevo postalo simbolom? Bilo bi začuđujuće da nije bilo međugorske poruke. činjenica da Međugorje postoji, ne treba uznemirivati! Ne treba se skandalizirati što je, zahvaljujući volji Božjoj, svjetlo Međugorja, kao i Fatime, zasjalo u tami ovoga završnog stoljeća. Ovu poruku svjetla, šest međugorskih vidjelaca već godinama jednako svjedoče i prenose i pored svih poteškoća i patnji koje su im nanijeli kako komunisti, tako i ne-komunisti. Kako bi mogli sve to izdržati bez posebne Božje milosti?

"Međugorje je nastavak Fatime", rekao je 1984. Sveti Otac Ivan Pavao II. biskupu Paolu Maria Hnilici SJ. Koliko se samo puta Papa izjasnio pozitivno o događanjima u Međugorju kardinalima, biskupima, svećenicima i drugim vjernicima koji su mu donosili vijesti iz Međugorja. Kristov namjesnik koji tako pozorno prati tijek povijesti nije se nikad suzdržavao pokazati svoju ljubav i zahvalnost porukama iz Međugorja. "štitite Međugorje" - rekao je Papa fra Jozi Zovku koji je zatvorom platio svoju vjernost međugorskim ukazanjima u vrijeme kada je bio međugorski župnik 1981. Ne samo da je Sveti Otac više puta iskazao svoju naklonost prema Međugorju, nego je i više puta (kako je nedavno posvjedočio i hrvatski Predsjednik) izrazio svoju želju pohoditi to mjesto.

Nazočnost Majke Božje u Međugorju u ovoj godini posvećenoj njezinu Sinu, Spasitelju svijeta, ohrabruje nas slijediti Papu, Kristova namjesnika, gdje god on išao. Međugorje je, kao i Fatima, postalo jednim od međunarodnih središta molitve i duhovne potpore cijeloj Crkvi, a na poseban način poslanju Ivana Pavla II. Kraljica Mira stupila je na scenu u Međugorju da bi također potvrdila "Totus tuus" Ivana Pavla II. i pomogla mu tako izvršiti golem zadatak koji mu je Gospodin povjerio, a on više puta istaknuo, uvesti Crkvu u treće tisućljeće. Tko je više od njega patnjom pripremljen otvoriti Sveta Vrata za Božić 1999. i time rastvoriti vrata beskrajnog milosrđa Božjeg u koje će ući cijela Crkva?

Draga braćo i sestre međugorskih molitvenih skupina, mi smo također pozvani uraditi ono na što je pozvao Papa kada se nalazio na putovanju u Poljskoj: kleknimo i molimo se Bogu da u svojoj milosti dopusti Papi Ivanu Pavlu II. uvesti Crkvu u treće tisućljeće. Fatima na početku i Međugorje na koncu stoljeća ukazuju na posebnu majčinsku nazočnost koja stiže u pomoć Crkvi, Svetome Ocu i narodima cijelog svijeta u posebnim trenucima.

Međugorski duhovni pokret koji živi u Crkvi na kraju ovog tisućljeća, iskusuje već godinama duhovni život koji je plod susreta s Bezgrešnim Srcem Marijinim. Radi nazočnosti Gospine i mi, kao i Elizabeta, osjećamo radost koja preplavljuje srca jednostavnih ljudi, onih koji traže njezin majčinski zagovor. Ona nam otkriva ljepotu pripadanja Kristu koji je Put, istina i život! Taj novi život Ona je donijela i u Međugorje da bi ozdravila rane mnogih u Crkvi, koja na poseban način danas treba obnovu u Duhu Svetomu. Bez susreta s Majkom Božjom nema nadnaravnog života koji je često u opasnosti, budući da se uvijek nađu novi Herodi koji ga žele ugušiti.

Svi mi koji smo hodočastili u Međugorje imamo veliku odgovornost da dar molitve koji nam pruža Kraljica Mira u Međugorju bude što plodonosniji. Oružje kojim ćemo poraziti Sotonu i njegove sljedbenike jest molitva srcem i pokora. Oni nam pomažu hoditi u istini Evanđelja. Međugorske poruke su, bez ikakve prisile, pokrenule molitveni pokret koji se spontano proširio po cijelome svijetu kao pomoć ljudima dobre volje živjeti u Istini. U današnjoj je Crkvi, nažalost, veoma raširena opsesija pukog djelovanja. Međugorje nas podsjeća da Crkva danas živi više nego ikada prije kao Cenakul, gdje su apostoli bili "složni u molitvi s Marijom, Majkom Isusovom."(Dj 1,14)

Ne smijemo dopustiti da ovaj duh zajedništva i molitve, koji godinama izgrađuje međugorski pokret, bude ugušen polemikama, neslaganjem, podjelama i jeftinim osudama. Moramo se okrenuti porukama čiji je najžurniji poziv ostao uvijek isti: "molite, molite, molite". Međugorski duhovni pokret rođen je da bi ostao vjeran ovom pozivu Kraljice Mira. Ova poruka dovela nas je do klanjanja Isusu, živome i nazočnome u Presvetoj Euharistiji. Tako dobivamo od Njega svjetlo Duha Svetoga da možemo razumjeti i ljubiti riječ Božju, imati snagu i hrabrost živjeti istinu Evanđelja, te sposobnost opraštati i naći mir.

Samo naše obraćenje odlučuje o sudbini budućeg čovječanstva. Nisu programi, kongresi i riječi oni koji će promijeniti svijet. Kraljica Mira pokazala nam je glavni put kako postići obraćenje srca. To je put koji vodi u Cenakul gdje, u molitvi s Marijom zaručnicom Duha Svetoga, uspijevamo prepoznati svoje grijehe i obraćati se. Zato nas ni Međugorje ne poziva na neka neobična djela, nego na jednostavne stvari koje nalazimo u porukama, a koje su kao pet kamenčića: "Euharistija, Riječ Božja, mjesečna ispovijed, krunica i post." Stoga nam je, kao i Davidu, obećana pobjeda nad Golijatom.

Ne trebamo biti iznenađeni različitim Sotoninim pokušajima uništiti nadnaravne plodove koji su dozreli unutar Međugorskog duhovnog pokreta. Da bismo se uspjeli obraniti moramo istinski ljubiti, služiti i slijediti našu Kraljicu i Majku mira živeći njezine poruke koje nas pozivaju na obraćenje preko molitve, posta i predanja Bogu da bismo imali mir. Ne trebamo se plašiti laži koje kruže o Međugorju, nego trebamo odgovoriti istinskim kršćanskim životom. Naše štovanje Marije treba sve više postajati slično Njoj samoj. Tako će Ona moći živjeti svoj život u nama. Ako želimo upoznati Sina Božjega, približimo se Majci. Ivan Pavao II. daje nam primjer. On, Papa, ide Mariji da bi upoznao Isusa, te joj kaže: "Totus tuus".

Međugorski pokret je hod ka Gospi i s njom zajedničko otkrivanje Njezinoga Sina. Ovaj duhovni put, po mišljenju mnogih, veliki je blagoslov za Crkvu i ne stvara zbrku. Zbrka je djelo Zloga. Kraljica Mira u svojim porukama ne odvraća, nego upućuje evanđeoskoj istini, tako da je i samo Međugorje postalo za mnoge hodočasnike mjesto pomirenja s Crkvom, a ne odvajanja od nje. Pokret živi u Crkvi i stoga ljubi mjesnu Crkvu gdje djeluje kroz svoje molitvene skupine. Koliki su Pastiri, kao i pokojni kardinal Siri iz Genove, zahvaljivali Bogu zbog obnoviteljskog djelovanja i postojanja međugorskih molitvenih skupina u svojim biskupijama i župama!

Dobro znamo da postoje negativna gledišta o Međugorju, ali to nije prvi put da glede nadnaravnih događanja i u samoj Crkvi postoje različita mišljenja, pa i među biskupima. Iznad svega povjeravamo se razboritosti Vrhovnog pastira, Ivana Pavla II., koji nije nikada izrekao sumnje glede nadnaravnosti međugorskih događanja.

"Svijet gubi doticaj s nadnaravnim, a to ljudi nalaze u Međugorju preko molitve, posta i sakramenata", kazao je Sveti Otac prije nekoliko godina u susretu s liječničkom komisijom udruge "ARPA", koja ga je, zajedno s biskupom Hnilicom, izvijestila o znanstvenim rezultatima svoga ispitivanja šestoro vidjelaca za vrijeme ukazanja. Zaključak je bio da se ti fenomeni ne mogu objasniti prirodnim zakonima. To je bilo prvi put da su znanstveni uređaji "izmjerili" istovremenu pojavu viđenja kod šestoro vidjelaca u Međugorju.

Dragi prijatelji, ujedinimo naša srce s Bezgrešnim Srcem Marijinim. Toliki među nama jasno upozoravaju da su ova vremena Njezina vremena, vremena navještena u Fatimi, vremena potvrđena međugorskom porukom. To su vremena "Totus tuus" za cijeli svijet koja su se pontifikatom Ivana Pavla II. proširila po cijeloj Crkvi, premda nailaze na snažan otpor.

Željeli bismo zaključiti riječima ljubljenog Svetog Oca koji je za vrijeme molitve Angelusa 7. ožujka 1993., govoreći o ratu u BiH, kazao:

"Potrebno se vratiti Bogu: priznati i poštivati Božje pravo! Zatražimo od Presvete Djevice ovu novu spoznaju. Njezina opominjuća i majčinska nazočnost toliko se puta mogla osjetiti i u ovom stoljeću: izgleda kao da nas želi upozoriti na opasnosti koje su se nadvile nad čovječanstvom. Na sile Zla, Marija nas poziva odgovoriti mirnim oružjem molitve, posta i milosrđa; upućuje nas Kristu, vodi nas Kristu. Nemojmo iznevjeriti očekivanja Majčinskog srca".

Zar nisu ove Papine riječi prekrasan sažetak poruka Kraljice Mira, koje su se iz Međugorja proširile po cijelom svijetu?

Kraljica Mira želi nas ujedinjene u molitvi u očekivanju novih Duhova koji će obnoviti lice zemlje. Tako nas i Papa i Majka Božja žele pripremiti na veliki Jubilej. Na putu s Njom idimo u susret Gospodinu!

Ujedinjeni istom ljubavlju prema našoj Majci i Kraljici Mira,

Msgr. Frane Franić, Msgr. Paolo Maria Hnilica, SJ, Fra Tomislav Pervan, OFM, Fra Ivan Landeka, OFM, Fra Jozo Zovko, OFM, Fra Slavko Barbarić, OFM, Fra Leonard Oreč, OFM

Međugorje, 25. lipnja 1997.

Signatures  

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`