Medjugorje News & Articles

„S Marijom u iščekivanju Duha Svetoga“

Dvanaesti međunarodni seminar za svećenike održao se u Međugorju od 2. do 7. srpnja 2007. Tema seminara bila je: „S Marijom u iščekivanju Duha Svetoga“.

Kao predavač ovog seminara bio najavljen Raniero Cantalamessa, papinski propovjednik, koji zbog novonastalih okolnosti nije mogao doći. Umjesto njega ove duhovne vježbe vodio je Prof. Dr. Tomislav Ivančić (r. 1938), bivši dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, sadašnji predstojnik Instituta za fundamentalnu teologiju, osnivač zajednice „Molitva i Riječ“ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje se primjenjuje Hagioterapija (liječenje svetim), osnivač Škole za evangelizaciju i Škole za hagioterapiju.

Kapelan Rainer Herteis, rođ. 1975., primio je svećeničko ređenje 6. svibnja 2006. u biskupiji Eichstätt u Njemačkoj. Njegova životna priča i njegovo zvanje usko su vezani uz Međugorje. U lipnju 2007. bio je u Međugorju. S njim je razgovarala Lidija Paris.

Vlč. Herteis, ispričajte nam kako ste postali svećenik?

Rodio sam se slabovidan. Kad sam bio u vrtiću, liječnici su utvrdili da imam jednu očnu bolest koju medicina ne može izliječiti. Posljedica je bila da sam u 25. godini vidio još jedva nešto svjetla. Budući da mi liječnici nisu davali puno nade da ću ponovno moći vidjeti, upoznao sam jednu ženu koja mi je rekla: Molit ću za tebe. Imao sam oko 15 godina kad je prvi puta molila za mene. Tada sam osjetio snažnu toplinu i bio uvjeren da ona može dolaziti samo od Boga. To mi je bilo prvo iskustvo da je Bog doista živi Bog i da može uslišati molitve, da nas ljubi i da je tu za nas.

„Veliča duša moja Gospodina i raduje se duh moj u Bogu mome Spasitelju“. S tim su riječima tijekom cijele devetnice svake večeri poslije svete Mise međugorski vidioci, vjernici i hodočasnici zahvaljivali za milost koju je Bog Međugorju i cijelom svijetu iskazao tijekom ovih 26 godina Gospinih ukazanja.

Mons. Bernardo Cazzaro, nadbiskup u miru nadbiskupije Puerto Montt (Čile) proveo je najveći dio svog života kao misionar u Čileu. Napustivši aktivnu biskupsku službu vratio se u rodnu Italiju da bi pomagao kao duhovni savjetnik i ispovjednik u marijanskom svetištu Monte Berico.

U svibnju 2007, za vrijeme jednog hodočašća u međugorje s jednom skupinom iz provincije Vittorio Veneto, u razgovoru s Lidijom Paris izrazio je svoje dojmove o Međugorju.

Bilo je to 1991. godine. Nakon večere kod mojih roditelja, otac mi je dao pogledati jednu video kasetu o Međugorju. Uvijek sam voljela Gospu. Fasciniralo me je da se ukazuje u ovoj zemlji, i rekla sam ocu: Kako je to moguće? To traje već deset godina, a nikad nisam nijednog svećenika čula da o tome govori u crkvi! Otac mi je rekao da je film snimio jedan protestant! Te večeri bla je velika oluja i nisam se mogla vratiti svojoj kući, pa sam prenoćila kod roditelja. Tijekom te noći osjetila sam Gospinu nazočnost u sobi. Nikad prije mi se ništa slično nije dogodilo. S jedne sam strane bila uzbuđena, s druge nervozna, ali osjećala sam mir. Te se noći nešto dogodilo. Gospa me taknula. To mi je uvijek ostalo u pamćenju. Kad god bih čula riječ Međugorje, to bi me fasciniralo.

Nedugo nakon ukazanja Kraljice mira prodrlo je u javnost da se dijecezanski i franjevački svećenici u mostarskoj biskupiji ne slažu u svim pitanjima uređenja odnosa. Taj spor je, inače, otvoren prije više od stotinu godina i nažalost traje još i danas. Na mjesnoj razini ne bi bio ovako zaoštren da se mostarska biskupija ne nalazina području gdje se sjeku vjere, kulture i civilizacije, a na svjetskoj razini ne bi bio uopće značajan da se ne radi o biskupiji u kojoj se Gospa ukazala. Nedvojbeno je da utječe i na stav mjesne i cjelokupne Crkve u Hrvata prema Gospinim ukazanjima. Treba se samo prisjetiti da je u prvih nekoliko mjeseci mjesni biskup Pavao Žanić vjerovao u istinitost Gospinih ukazanja, a onda zbog samo njemu poznatih razloga promijenio taj stav. Želećisačuvati tzv. biskupsku kolegijalnost biskupi Crkve u Hrvata otada se nastoje uzdržati od izjava. Slijedili su ih i drugi poznati crkveni ljudi. Ipak, neprestano je bilo značajnih iznimaka.

U nedjelju 21.01.2007. navršilo se pet godina od smrti bivšeg međugorskog župnika i osnivača vjersko-humanitarne organizacije „Međugorje-Mir“ dr. fra Leonarda Oreča. U međugorskoj župnoj crkvi u 18 sati za njega se slavila sv. misa koju je predslavio fra Ivan Landeka, dugogodišnji međugorski župnik i sadašnji predsjednik organizacije „Međugorje-Mir“ na čijem je čelu naslijedio fra Leonarda, u suslavlju sa sadašnjim međugorskim župnikom dr. fra Ivanom Sesarom.

26.01.2002. – U subotu 26. siječnja 2002. u župnoj crkvi sv. Jakova u Međugorju vjenčali su se Vicka Ivanković iz Međugorja i Mario Mijatović rodom iz Sarajeva.

Brak kojeg je blagoslovio međugorski župnik fra Branko Radoš, sv. Misa na kojoj su uz njega koncelebrirali fra Jozo Zovko, fra Ivan Landeka i dvadesetak svećenika iz cijelog svijeta, vjenčanje koje je okupilo stotine prijatelja iz cijelog svijeta i tridesetak fotografa i novinara, za Vicku - vječno nasmijanu međugorsku župljanku koja i dan danas svakodnevno ima Gospina ukazanja - znači da od sada uz nju stoji čovjek uz kojega se je ljubavlju vječno vezala, i koji će joj biti sigurna podrška u službi Gospinih poruka i vjernika koji danonoćno dolaze u potrazi za svjetlom na njihovom kršćanskom putu.

U poruci od 25.09.2001. , Gospa kaže:

«Ja vas iznova pozivam, dječice, molite i postite da vam Bog dadne mir»

Moliti i postiti za mir bili su sadržaj cijelog života pok. Fra Slavka Barbarića od dana kad se stavio u službu Gospinih poruka. U svojoj posljednjoj knjizi «Postite srcem», fra Slavko je posebno pisao o dimenziji posta i molitve za mir. Poslušajmo nekoliko izvadaka iz te knjige:

Razgovor s biskupom mons. Girolamom Grillom iz Civitavecchia - “Stablo se prepoznaje po plodovima” navodi biskup Girolamo Grillo Isusovu riječ iz evanđelja, kad ga se zapita spram Gospe što suzi krvave suze u gradu Civitavecchia. Jedan kipić Majke Božje što je kupljen u Međugorju prije više od deset godina počeo je prije deset godina prvi put suziti krvave suze u malomu mjestu Pantano, u blizini grada Civitavecchie, udaljena 60 km od Rima.