Razgovor: O. Daniel-Ange

U kolovozu 2002., tijekom Međunarodnog molitvenog susreta mladih, među dvjestošezdesetoricom svećenika iz cijelog svijeta bio je i O. Daniel-Ange, svećenik na čijim se molitvenim skupovima diljem svijeta redovito okupljaju desetci tisuća mladih. U radu s mladima, čini se da i sam ostaje vječito mlad, jer mu nitko mu ne bi dao njegovih 70 godina.

Rodio se 17.10.1932 u Bruxellesu u Belgiji. Nakon 30 godina monaškog života (1958-1970 u Ruandi, zatim 8 godina kao pustinjak u Alpama u Francuskoj, kada je i počeo pisati knjige), duboko dirnut teškim položajem mladih u današnjem svijetu, O. Daniel-Ange osjetio je poziv da im se približi i nosi im život kojeg Bog daje. Zato je u Lurdu 1981. godine bio zaređen za svećenika. Od tada do sada, u više od 200 pastoralnih putovanja obišao je četrdesetak zemalja na svim kontinentima.

1984. godine, s predosjećajem da su pravi apostoli mladih sami mladi, osnovao je prvu francusku katoličku školu molitve i evangelizacije pod imenom «Jeunesse Lumiere» (Mladost Svjetlost). Kroz tu školu, u kojoj mladi godinu dana svog života posvećuju molitvi, upoznavanju vjere i evangelizaciji, do sada je prošlo više od 400 mladih iz 40 zemalja.

O. Daniel-Ange napisao je četrdesetak knjiga duhovne teologije ili evangelizacije. Aktivno radi na zajedništvu između katoličke i pravoslavne Crkve, u duhu Pape Ivana Pavla II, koji nas podsjeća na to da pluća Crkve imaju dva krila: istočno i zapadno.

O. Daniel-Ange velik je pobornik Gospinih ukazanja u Međugorju jer vidi plodove i vjeruje da, kroz Međugorje, Gospa pomaže biskupima i svećenicima u novoj evangelizaciji.

S njim je u Međugorju razgovarao fra Dario Dodig.

O. Daniel-Ange razgovor je započeo molitvom:

«Dođi Duše Sveti i nadahni nas, da bi Isus po meni rekao sve što želi reći. Gospodine Isuse, tebi se posvećujem i dajem ti svoje usne, svoje srce i sve svoje odgovore. Predraga Gospo, zahvaljujem ti što si s nama. Zahvaljujem ti za svjetlo koje ulijevaš u naša srca. Amen.»

Fra Dario Dodig: Oče Daniel-Ange, Vi ste završili novicijat kod Benediktinaca u Belgiji. Živjeli ste pustinjačkim životom a sada posvuda držite susrete molitve i evangelizacije. Danas se riječ «evangelizacija» tako često upotrebljava. Što je to evangelizacija?

O. Daniel-Ange: To je dati Isusa ljudima jer je Evanđelje osoba Isusova. To nije poruka niti filozofija, to je istinski susret s Isusovom osobom.

Danas se često naglašava evangelizacija, re-evangelizacija.

Da, to ovisi o zemljama. U mnogim zemljama koje su nekad bile kršćanske, cijelo je društvo nekad bilo izgrađeno na kršćanskim osnovama: poštovanje prema drugima, poštovanje seksualnosti, poštovanje obitelji... Sada su u tim sjevernim i zapadnim zemljama Bog i Crkva javno odbačeni. Kad je Bog izbačen iz društva, čovjek postaje čovjeku neprijatelj. Kad odbijaš Boga, uništavaš čovječanstvo. Re-evangelizacija znači ponovno dati ljudima pravi smisao za ljubav, za istinu, bez kojih se ne može graditi društvo. Ako je Europa samo ekonomska i politička stvarnost, bez duhovne dimenzije, ona neće dugo trajati. Bit će opet ratova i sličnog, jer dugoročan mir nije moguć ako izbacimo izvor mira.

Kad govorimo o re-evangelizaciji, mislimo na zemlje. Za nove naraštaje mladih to nije re-evangelizacija nego evangelizacija, jer nikad nisu ni bili evangelizirani. To je kao u vrijeme komunizma: naraštaj baka i djedova vjerovao je, za njima je slijedio naraštaj ateista, a za njima mladi koji imaju dubok osjećaj za prave vrijednosti života, ali im te vrijednosti nitko ne prenosi! Mi sada zapravo radimo kao na prvoj generaciji. Sa mladima treba početi evangelizaciju.

Prije pola sata sam bio sa skupinom Libanonaca. Jedan libanonski skaut rekao mi je da je proveo deset godina u katoličkoj školi, ali nikad nije primio katehezu koju je primio ovdje u Međugorju. Međugorje je poput škole istine. To je razlog zašto Gospa već 21 godinu stalno ponavlja vrlo jednostavne stvari. Svaki mladi čovjek ih može razumjeti. To su bitne stvari izrečene na jednostavan način. Nitko – čak ni svećenici ponekad – ne govore mladima o tim stvari. Mnogi svećenici mladima ne govore o molitvi. Zato Isus šalje Majku Božju da bi ovom novom naraštaju dala ono što ne dobiva drugdje. Ona godinu za godinom nastavlja, a mladi se stalno mijenjaju, dolaze novi naraštaji … Oni koji su imali 14 godina u početku ukazanja sada su odrasli. Zato Majka Božja nastavlja govoriti za teenagere koji dolaze. Zato je tako važno da ona nastavlja dolaziti!

Nije li Međugorje vrata za evangelizaciju i re-evangelizaciju?

Više nego vrata! To je škola, Gospina škola. Ona nas uči i ona nas šalje. Većina mladih ljudi koji dolaze u Međugorje postaju maleni Ivani Krstitelji. Marija je Isusa donijela Ivanu Krstitelju koji je tada bio posvećen kao preteča, i to isto se događa ovdje. U našoj školi evangelizacije mnogi mladi ljudi daju cijelu godinu života, i to upravo nakon hodočašća u Međugorje. Ali nisu u Međugorju čuli o našoj školi! Dolaze i osjećaju potrebu da prodube svoju vjeru da bi postali radosni evangelizatori.

Koje je vaše osobno iskustvo Međugorja?

Prvi puta sam došao za vrijeme rata na 10 dana duhovne obnove. Nije bilo hodočasnika, nije bilo nikoga tko me pozna, i mogao sam provesti 10 dana u tišini i samoći. Za mene je to bilo duboko iskustvo. Kasnije sam primio mnogo mladih koji su sa mnom podijelili svoje iskustvo Međugorja.

Kako gledate na Gospine poruke, na njezin poziv na molitvu, post, pokoru, obraćenje, euharistiju…?

To je životno važno. Bez toga se ne može živjeti. Današnji svijet je u krizi bitnih stvari, krizi onoga što je beskrajno. Gospa nam daje bitnu hranu za naš život, uvijek na pozitivan način. Ono što me se najviše doima u njezinim porukama je riječ «radost». To je nevjerojatno, skoro svakog mjeseca ponavlja riječ «radost»: želim vam dati radost, da budete svjedoci radosti, da molitva bude radost... Za mlade je to vrlo poticajno. To nije pesimistično niti ugrožavajuće, nego pomaže mladima da žive u radosti Božjoj. Cijela duhovnost Međugorja je radost, ljubav i svjetlo. To je divno.

Nije li to upravo ono što Gospa čini: da se vraćamo na prve kršćanske izvore, na život prve kršćanske zajednice?>

Naravno, ali na način koji je danas moguć. Od nas se ne traže nemoguće stvari. A ono što je ljudski nemoguće, moguće je s Bogom!

Govorimo o evangelizaciji i re-evangelizaciji. Kako danas navijestiti riječ Božju da dođe do srca svakog čovjeka?

Mislim da treba naviještati najprije svojim osobnim načinom života i svojom radošću. Mladi ljudi osjećaju pravu radost. Radost koja dolazi od Boga, s neba, radost koja ide s trpljenjem i s križem, koja nije samo ljudska radost. Ta radost zrači. Kad mladi iz moje škole idu svjedočiti po školama, mladi nam često pišu i kažu: «Zaboravili smo riječi koje ste nam rekli ali nas se tako duboko dojmila vaša radost, vaša sreća i čistoća vaših međusobnih odnosa. To nikada nećemo zaboraviti.» To je ono blistavo svjetlo. Naravno da je istovremeno važno govoriti i objašnjavati gdje je izvor naše radosti: da je to Isus, naša najveća radost. Mislim da je evangelizacija djelatna kad polazi od našeg osobnog iskustva. Kad moji mladi idu u škole, ne drže predavanja nego daju osobno svjedočanstvo kako su došli do Crkve, do Euharistije, do Sv. ispovijedi, kako su otkrili čistoću… to se jako doima mladih. Kateheza dolazi kasnije. Najprije dolazi kerigma – navještaj u snazi Duha. Zato u našoj školi evangelizacije idemo u misije samo četiri puta u godini. To znači samo 2 ili 3 tjedna svakih 3 mjeseca. Šalje ih biskup da daju ono što su primili. Najvažnije je steći osobno iskustvo prisnosti s Gospodinom, s Euharistijom, usvojiti teološke istine, a tek tada izaći van. Svjedočanstvo tada dolazi iz osobnog iskustva. To nisu samo riječi. To dira srca jer dolazi iz srca.

Ne čini li vam se da je upravo to svjedočanstvo pravi Božji govor?

To je najbolji način. Zašto je Ivan Pavao II tako velik prorok za sve mlade širom svijeta? Jer oni osjećaju da on živi ono što govori. On govori iz osobnog iskustva i zato mladi dolaze odasvud da bi ga slušali. On je prorok svih mladih našeg vremena.

Koja je, po vama, važnost Međugorja u životu Crkve?

Mislim da je to jedno od najvažnijih mjesta u cijeloj Crkvi, s preobilnim izljevom duhovnog života, posebno za mlade. Međugorje je znak za cijelu Crkvu. Ono je od samog početka međunarodno mjesto. Ono pripada zajedničkom iskustvu današnje cjelokupne Crkve. U početku 20. stoljeća bila su ukazanja u Fatimi. Međugorje dolazi na kralju stoljeća i prelazi u treće tisućljeće. Međugorje je proročansko. To razumiju mnogi biskupi i svećenici. Sve su brojniji oni koji su pod dubokim dojmom plodova Međugorja koje vide u svojim biskupijama. Sretni su da Majka Božja dolazi da nam pomogne. Biskupima i svećenicima danas je jako teško doći do mladih i sretni su što Kraljica neba dolazi i pomaže im u pastoralnom djelovanju.

Milijuni kršćana su počeli postiti. Nijedan biskup na svijetu, nijedan papa, nije pozvao milijune na post. Čak i kad bi papa napisao encikliku o postu, ne bi se toliko ljudi odazvalo! Ali kad Kraljica dođe, kad Majka Božja nešto kaže, maleni iz Kraljevstva slijede njezine riječi. Divno je vidjeti kako Majka Božja dolazi pomagati papi i biskupima! U Kibehu, u Ruandi, gdje Gospa se ukazala, biskup me je zamolio da radim u teološkoj komisiji o tim ukazanjima. Biskup je bio tako ponizno zahvalan Majci Božjoj da je došla posjetiti njegovu biskupiju. Rekao je: «Nisam dostojan da Majka Božja dođe u moju biskupiju! Otkad je došla, crkve su pune! Hvala, Marijo!» To pokazuje divan sklad između institucionalne i karizmatske dimenzije Crkve. Ukazanja pripadaju karizmatskoj dimenziji Crkve i jedno se ne suprotstavlja drugome. Oboje djeluje zajedno.

Je li Međugorje govor svjedoka?

Naravno. Ono što mi se sviđa u Međugorju, to je da su vidioci svjedoci. Oni prihvaćaju svjedočenje, prihvaćaju prenositi Gospinu poruku. Oni su misionari i to je značajka Gospinih ukazanja u posljednjih 30 godina. Bernardica je ušla u samostan, ali ove vidioce Gospa odgaja da budu evangelizatori. Bilo je divno kad sam bio u SAD s Ivanom, na Sveučilištu Notre Dame. Ja sam držao predavanja i on je držao predavanja i to je bilo divno. Ja kao katolički svećenik a on kao dijete Božje u direktnoj vezom s nebom. To je divno.

Možete li na kraju reći svoju poruku?

Volio bih svima reći da kada molite srcem, kada govorite Isusu jednostavnim riječima, kada govorite Gospi, tada ste povezani s cijelom Crkvom na cijelom svijetu.

Hvala vam, oče Daniel-Ange!