Nove duhovne zajednice i pokreti

Upiti o pozivu i poslanju Crkve danas

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

5. Moguće opasnosti i poteškoće u novim duhovnim pokretima

Novi duhovni zamasi nisu završene veličine već su stalno podložni ispravcima. Stoga je potrebno barem nešto kazati o opasnostima (dodatno usporedi M. Tigges, nav. dj. 295 ff).

Duhovna jednostranost

Tko svoju dnevnu egzistenciju i djelovanje strogo i odlučno živi prema životnom redu novih duhovnih pokreta, mora to činiti odlučno, inače mu neće uspjeti korjenita obnova života. Ali svaka specifična usmjerenost može na duže vrijeme čovjeka učiniti slijepim za druga iskustva. Stoga mi se čini neophodnima da novi duhovni zamasi budu svjesni opasnosti prenaglašavanja i jednostranosti. Treba stoga trijezno dopustiti mogućnost krivih putova. Zaštitu nudi otvorenost prema drugim iskustvima, izmjena iskustava diljem svijeta i nadopunjavanjem kontaktom sa drugim duhovnim pokretima. Svijest o nadopunjavanju štiti od elitarnog pretjerivanja koje pak može biti vrlo velika, ali uglavnom skrivena opasnost upravo duhovnih ljudi.

Pravo na izdvajanje pojedinih stavova.

Već je rečeno da novi duhovni pokreti ostvaruju Crkvu. U tom smislu mogu biti "Crkva u malom". Ali upravo zato se ne smiju samodostatno odvojiti i povući se iz velikih zadaće Crkve. Ne smiju se smatrati Crkvom. U suprotnom, postaju jedna vrsta sekte koja je u opasnosti da prema vani omalovažava sve ostalo a za sebe prisvaja isključivo pravo, što može dovesti do uobraženosti i netolerancije. Takve zajednice brzo gube odnos prema Crkvi u konkretnom smislu: prema mjesnoj župi, prema biskupiji i prema Crkvi u svijetu. Takvo konkretno ostajanje u općoj Crkvi važan je kriterij.

Bijeg u intimnost malih skupina

Opasnost postoji i u tome da novi duhovni pokreti postaju mjesto utočišta u kojemu se pretežito okupljaju ljudi koji, doduše s pravom, traže sigurnost, ali i u isto vrijeme bježe u takvu intimnost malih skupina. Oni zaziru od mnogobrojnih suočavanja s pitanjima i izazovima svakidašnjice modernog svijeta. Zasigurno je opravdano da pojedini ljudi u takvim zajednicama nađu privremeno ili zastalno zaštitu pred preopterećenošću ili stresom takvog procesa suočavanja, ali to zajednicu ne smije značajno obilježavati kao takvu. Duhovne zajednice ne smiju postati utočišta ljudi koji nisu dorasli takvom suočavanju. Takvi zaslužuju spasonosnu zaštitu i ohrabrujuću blizinu, ali oni trebaju također potporu i ohrabrenje. U suprotnom, duhovni pokreti i intenzivne zajednice postaju problematična pribježišta za one koji se zatvaraju u svoj svijet i u konačnici ne ostvare kršćansko svjedočenje životom.

Miješanje ljudskih obnoviteljskih želja sa poticajima Duha

Tko se s takvom senzibilnošću i intenzitetom upušta u "duh vremena" kao mnogi novi duhovni pokreti, morat će posebno duboko ponirati kako bi mogao postići potrebno razlikovanje duhova. Snažno otvaranje prema vani i zahtjev da se ostvari Isusova poruka u svakodnevnici može, i u duhovnim pokretima voditi u akcionizam. Veća bi naime trebala biti opasnost miješanja vlastite reformske želje s poticajima Duha. Ovdje postaje jasna potreba da se nauka i praksa "razlikovanja duhova" učini središnjom točkom crkvenog naviještanja i crkvenog života. To upravo zbog laiku naloženog poslanja u jednom za vjeru sve složenijem i višeznačnijem svijetu (usp. Izjava Njemačke biskupske konferencije o osnovnim značajkama za biskupsku sinodu 1987., 3.3; usp. također uvodni referat biskupa Karla Lehmanna na jesenskom generalnom zasjedanju 1997. u Fuldi "Stražari, koliko dugo će još trajati noć?" o zadaći Crkve naočigled poremećenog reda u društvu i državi, poglavlje 1).

Za pozitivno suočavanje s ovim i drugim opasnostima i poteškoćama novi duhovni pokreti i zajednice ostaju upućeni na ozračje naklonosti i ohrabrenja unutar zajedništva Crkve, osobito od strane službenih crkvenih osoba.

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`