Nove duhovne zajednice i pokreti

Upiti o pozivu i poslanju Crkve danas

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Završna riječ: Duhovna obnova kao trajni zadatak svih kršćana

Različiti duhovni zamasi i pokreti obnove danas su uglavnom ljekovita smetnja tradicionalnom redu. U praksi je jedva moguće da institucionalne instance potpuno premisle i integriraju duhovne poticaje. Stoga je opravdano i neophodno da se ovi različiti aspekti intenzivnog kršćanskog života mogu razvijati u Crkvi ali ne i bezuvjetno u već postojećim strukturama.

Duh Sveti koji omogućava jedinstvenu pripadnost Crkve sa svojim Gospodinom, istovremeno daruje jedinstvo i različitost. Jamči puno više slobode djelovanju Duha, životnih oblika i spoznaje nego što bi mi to sami dopustili . Na koncu ovo obilje služi novom obliku jedinstva. Ono se ne sastoji u uklanjanju različitosti već štoviše u njegovom slobodnom srastanju u sveukupno kao što je to izrazio Pavao u prvoj poslanici Korinćanima. Za to zajedničko djelovanje odlučujuće je da se posvijesti duhovna obnova kao trajna zadaća svih kršćana, te da se to uvjerljivo ostvaruje (usp. CL 18 ff, osobito br. 24 izlaganje o karizmama).

Današnje izlaganje samo je djelomice i ograničeno prikazali nove oblike zajednica duhovnog života i njihovo značenje za služenje Crkve danas. Nadam se da je ovaj prikaz malo pojasnio da novi duhovni zamasi unatoč mnogim razlikama u povijesti nastanka, vanjskom izgledu, polju djelovanja i postavljanja ciljeva, uglavnom imaju duboku podudarnost: Odgovorno sudjelovanje u poslanju Crkve, naviještanje Kristova evanđelja kao izvora nade za ljude i za obnovu društva (usp. CL, 29).

Apostolskim pismom "Tertio Millenio Adveniente" Ivan Pavao II. je pozvao sve kršćane da se pripremaju za jubilarnu godinu 2000. 1998., druga godina pripremne faze, na poseban je način posvećena Duhu Svetomu. Za Ivana Pavla Duh je i za naše vrijeme temeljna snaga nove evangelizacije. Velikoj zadaći priprave za godinu Jubileja pripada novo otkriće nazočnosti i djelovanju Duha (usp. TM, 45).

Za ovaj zadatak, koji se odnosi na cijeli Božji narod, željela bih nama za kraj dati kao smjernicu riječ Karla Rahnera koju rado nazivam njegovim "duhovnom oporukom". U prilogu "Die Kirche als Ort der Geistsendung"(Crkva kao mjesto poslanja Duha) Rahner kaže:

"Samo onaj tko crkveno i samostalno,

ponizno i odvažno,

poslušno i svjestan svoje odgovornosti,

moli i radi,

povezuje prošlost i budućnosti Crkve,

samo taj stvara prostor,

da u njemu djeluje olujni Božji Duh

vječno star i vječno mlad,

koji obnavlja lice njegove vlastite duše,

njime se služi,

kako bi i svijet promijenio."

(Schriften zur Theologie, tom VII, 187, Einsiedeln/Zürich/Köln, 2. izd. 1971.; prvi put objavljeno u Geist und Leben, 29 (1956), 97)

Dr. Marianne Tigges, 1998.

Dr. Marianne Tigges, rođena je 15. veljače 1942. u Haagenu, Vestfalija, Njemačka. 1957. promovira na Filozofskom fakultetu vestfalskog sveučilišta Wilhelm u Münsteru (pedagogija/teologija/filozofija). Do 1979. službuje u istočnoj Africi; od 1979. do 1983. radi kao referentica u Papinskoj misiji MISSIO u Aachenu, a od 1983. do 1987. kao referentica u centrali pastorala Njemačke biskupske konferencije za područje "Duhovni život, duhovna zvanja, crkvene službe". Osoba je za kontakt pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji za duhovne zajednice i pokrete od 1987. do 1991. Imenovana je za tajnicu Biskupske komisije za duhovna zvanja i crkvene službe 1991.

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`