Bruno Volpe razgovarao je s mons. Giovanniom Battistom Pichierriem, biskupom iz Trania, iz Pulje, koji pojašnjuje: “Oprez Crkve smatram prikladnim i opravdanim. Vidioci nastavljaju govoriti, stoga treba čekati. Ali ako vjernici listom tamo idu, sigurno postoji neki pozitivni razlog”.
Stav Crkve, međutim, veoma je oprezan.
“To je istina. Postoji, naime, uputa koja biskupima i dijecezanskim svećenicima zabranjuje voditi hodočašća, ali suočena sa širinom i bjelodanošću fenomena, ta se strogost pomalo ublažuje”.
Preuzvišeni, poznajete li Vi osobno ljude i vjernike koji su se obratili i promijenili život ili način života zahvaljujući Međugorju?
“Svakako, i zbog čega bih to trebao nijekati? Poznajem dobre ljude koji prije posjeta Međugorju nisu bili istinski i autentični vjernici, a iz tog su se mjesta vratili doslovce preobraženi. S te točke gledišta čini mi se prikladnim govoriti o mjestu milosti”.
Što podrazumijeva pod mjestom milosti?
“Obraćenje, prihvaćanje sakramenata koje se možda dugo odbacivalo i odbijalo, predstavlja milost. Poznato mi je da se u Međugorju to događa s određenom stalnošću. Obraćenja se mogu događati i u drugim mjestima, ali ako se negdje bilježe u velikom obimu, mislim da je Božja ruka na djelu, njegova moćna volja”.
Zbog čega je Crkva tako oprezna?
“Treba reći da po pitanju marijanskih ukazanja Crkva ostavlja slobodu vjerovati ili ne vjerovati, jer ukazanja nisu vjerske istine. Crkva je priznala tolika ukazanja. Glede Međugorja, upravo zato što vidioci - koje smatram umno zdravima - još uvijek govore, dakle zato što viđenja nisu završila, Crkva je odlučila odgoditi sud. Ali odgađanje samo po sebi ne znači neodobravanje”.
Uobičajeni zlobnici posijali su sumnju o možebitnom nabožnom trgovanju. “To mi se čini pretjeranim i zluradim. Ne isključujem da tamo postoji i pokoji prepredenjak, ali taj je fenomen mnogovrstan i često ga se može susresti u blizini svetišta i bazilika. Ne shvaćam zašto bi to trebalo isticati kad se radi o Međugorju, a pretvarati se da se to ne događa u drugim mjestima. Sve u svemu, ako postoje oni koji izvlače ekonomsku dobit na netransparentan način, oni će za to odgovarati pred svojom savješću, ali ako se to i događa, ne događa se samo u Međugorju”.
Jedan poznati nadbiskup egzorcist napisao je kako bi moglo biti riječi o đavolskoj prijevari.
“Sa svim poštovanjem spram subrata i prijatelja kojeg cijenim, nisam suglasan s njime. Držim da je to pretjerivanje. U Međugorju se događaju tolika obraćenja, a to znači približavanje Bogu. Đavao traži upravo suprotno, odnosno podjelu. Đavao bi u tom slučaju radio protiv samoga sebe, a to mi se čini uistinu malo vjerojatnim”.
Razgovarajmo o Mariji: tko je to milo stvorenje? “Kći Sionska, oslobođena od istočnoga grijeha, koju je Bog odredio za naum spasenja. Ona, žena koja je izrekla svoje da, doprinosi naumu spasenja, obnavlja i popravlja negativni čin Adama i Eve. Marija je uistinu Sva Sveta i sigurno sredstvo koje nam pomaže doći do milosti Božje”.
Bruno Volpe