Razmišljanje iz Poruka, 25. kolovoz 2002.

Majka Marija, Kraljica Mira nas utvrduje u vjeri i sigurnosti obecavajuci nam svoju prisutnost. Ona koja je bila u najtežim trenucima Kristova života, bila je i ostaje uvijek sa Kristovom Crkvom i svim naraštajima ljudi do danas. Ona je bila zajedno s apostolima u molitvi išcekujuci obecanje odozgor, snagu i silu Duha Svetoga. Ona je vjernica i putnica koja hoda s nama, moli i vjeruje s nama. S Njom, od Boga izabranom, naša vjera je veca, ljubav jaca i nada nerazoriva. Vjera je milost i dar. Nju primamo od Boga, a Bog se služi ljudima da nam svoj spas ponudi. Zato nam je darovao Crkvu na tom putu vjere a u Crkvi Majku Mariju i samoga sebe. Bez vjere naš je život gotovo nezamisliv. Dijete kad se rodi vjeruje roditeljima zato može rasti i razvijati se u miru i sigurnosti. Zato se može slobodno baciti u krilo svojih roditelja znajuci da ce ga primiti i zaštititi. Vjerovati znaci i znati. Bez vjere ne možemo rasti u znanju, ne možemo se slobodno kretati, svega se moramo bojati. Suprotno od vjere je strah, nepovjerenje. Covjek koji ne vjeruje drugima mora se braniti, štititi i neprestano živjeti u strahu i napetosti da ga drugi nece okrasti, napasti i ubiti. Temelj našega života je vjera i povjerenje u Boga a onda i u ljude koje je Bog stavio na naš put. Živjeti bez vjere isto je kao graditi kucu na pijesku koja se svakog trenutka može srušiti.

Isus je od svojih ucenika tražio vjeru. Govorio je: «Vjera te tvoja spasila». Iako je Isus onaj koji spašava. Ali, kao da je htio reci: «po svojoj vjeri dopustio si mi da ti pomognem. Po svojoj vjeri ti si mi otvorio vrata kroz koja sam mogao uci da ti svoj spas i zdravlje donesem.» U evandelju vidimo kako Isus nije mogao uciniti puno cudesa kod ljudi koji su mu prilazili iz interesa, iz znatiželje bez povjerenja u njegovu osobu. Potrebno nam je izmoliti vjeru, imati vjeru one žene iz Evandelja koja je 18 godina bolovala i prišla je Isusu s vjerom koja od njega išcekuje spas i zdravlje. Mnogi su Isusa doticali ali je ta žena dotaknuvši Isusa jedina ozdravila i Isus je osjetio da je iz njega izišla snaga. Ozdravila je jer je Isusu svim srcem rekla Da. Imala je hrabrosti predati se i darovati sebe Isusu zato je Isus mogao sebe darovati njoj. Vjerovati nekoj osobi znaci i poznavati tu osobu. Bez vjere to je nemoguce. A Bog je osoba. Osobi se može prici samo srcem otvorenim, srcem koje se daruje i spremno prihvaca drugoga kao dar. Boga nikada do kraja ne možemo upoznati jer je uvijek nov i drugaciji. Bog nas uvijek želi iznenaditi. S njim nikada ne može biti dosadno. Molitva može biti dosadna ali Bog nikada. Ako nam je molitva teška to je znak da još puno sebicnosti treba umrijeti u nama kako bi se Bog mogao probiti na prvo mjesto u našem životu.

Grijeh u nama oduzeo nam je snagu za svako dobro. Zato doživljavamo kako je teško moliti, teško je praštati, ljubiti, ispovijedati se, urediti svoj život po Božjim zapovijedima. Zato nas Majka Marija opominje - niste spremni tražiti od Boga dar vjere jer taj dar i ne poznajemo i ne osjecamo potrebu za njim. Rasti u duhovnom životu znaci ojacati krepost vjere, nade i ljubavi u nama. Tko može reci ja potpuno vjerujem Bogu, savršeno ljubim Boga, ja se nadam. Doživljavamo da uvijek možemo više i bolje narasti u vjeri, nadi i ljubavi. Možemo rasti do punine Kristove u nama jer smo na njegovu sliku stvoreni. Zato nam Gospa dolazi, zato nam govori ne ostavljajuci nas u našem miru nego nam želi ponuditi mir svoga srca koje je predano Bogu.

Fra Ljubo Kurtovic

Medugorje 26. 8. 2002

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr )