Razmišljanje iz Poruka, 25. veljača 2005.

Djevica Marija nas i danas poziva. Poziva nas da budemo njezine ispružene ruke u ovom svijetu. Ona je nama pružila i pruža svoje ruke i srce. Želi da je uzmemo za ruku, da joj otvorimo srce i slušamo njezin glas. Zato naš pogled srca na nju nam pomaže ustrajati na putu kojim trebamo proci, na putu koji nam je Bog namijenio. Majka Marija želi preko našeg života i djelovanja biti prisutna u našim obiteljima, u našim meduljudskim odnosima, u našim razgovorima. Ona od nas ne ocekuje da cinimo neka velicanstvena djela. Ni ona sama nije ucinila neka velika djela. Njezino djelovanje se ispunjavalo u jednostavnim, uobicajenim kucnim poslovima. Male i neznatne poslove obavljala je s izvanrednom ljubavlju. Najveca velicina nije u tome da izvanredno nešto cinimo nego u tome da ono svakodnevno cinimo s izvanrednom ljubavlju.

Mala i svakodnevna djela Marija je darovala Gospodinu s ljubavlju. Ona se samo Gospodinu htjela svidjeti u skrovitosti svoga života. Njezina volja se nije kolebala. Bog joj je bio na prvom mjestu. I zbog toga je njezin život bio posve ispunjen. Zato nam je ona majka i uciteljica. Kao majka želi nas probuditi i pouciti da nije važno što cinimo nego kako to cinimo.

I ovom porukom nas ohrabruje da Boga stavimo na prvo mjesto u našem životu. Kad je Bog na prvom mjestu onda je sve ostalo na svom mjestu. Najvece zlo je u tome što je covjek zaboravio Boga, a ostalo što se dogada u životu su samo posljedice. Cudno je da covjek ne zamjecuje tvorca i autora svoga života. Još je cudnije da se covjek može okrenuti od Boga i tako uništavati samoga sebe i svoje bližnje.

Ako covjek stavi Boga na prvo mjesto onda ce sigurno pronaci vrijeme za molitvu, za susret s Bogom. Ako covjek iskreno traži Boga a ne zna gdje bi ga pronašao potrebno je da pocne moliti, i potrudi se svakodnevno moliti. Nece to biti uvijek lako ali ce biti spasonosno. Ono što u životu volimo za to sigurno nademo vrijeme. Ako covjek voli sebe onda ce nastojati pronaci i izboriti se za molitvu, za susretanje s Bogom koje ozdravlja, spašava i daje snage da se živi i svjedoci Boga koji je ljubav i mir. Bez Boga smo u svemu nemocni i slabi. Nemocni smo da praštamo, ljubimo i svjedocimo Boga koji je živ i koji cezne za nama, svojom djecom. Vjerovati Bogu znaci predati se njemu. Usuditi se skociti u Božje ruke, i tada cemo iskusiti da nas On nosi i uzdržava svaki trenutak našeg života.

Marija nas vodi Bogu i obecava svoj zagovor i svoju prisutnost. Daruje nam ljubav svoga srca koja je blaga, nježna i spasonosna. Molimo Mariju i s Marijom da nam ona ne bude neko daleko i nepoznato bice nego prisutna Majka koja nikoga ne odbija tko se njoj u zagovor utjece i njezinu pomoc zatraži. Poslušajmo je kako bismo imali i doživjeli vec ovdje predokus neba u svome životu i obiteljima.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26.2.2005.

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr )