Claudia Koll na hodočašću u Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Hrvatski, Italiano, Magyar

U Međugorju je početkom studenoga boravila čuvena talijanska glumica i obraćenica Claudia Koll. Za radiopostaju „Mir“ Međugorje progovorila je otvoreno o svom životu i obraćenju. Kao da slušamo neispisanu ispovijest Marije Magdalene u naše dane. Ispričala je tegobe svoga odrastanja bez majke - koja je umirala dok se ona rađala. Život s bakom, školovanje, krize identiteta i onda životnu izgubljenost u svijetu filma. Nakon nečednih prizora po filmovima, Claudia u Jubilarnoj, 2000-toj godini, prolazi kroz jubilejska vrata bazilike sv. Petra u Rimu i od toga trenutka osjeća kako se ruši njeno dotadašnje životno djelo.

A onda, kazuje ona: „jednog dana se dogodila dramatična situacija koja je tražila rješenje, no ja nisam bila sposobna pronaći rješenje. Sjećam se da sam bila očajna, nisam znala što činiti. Hodala sam gore dolje po sobi. U jednom trenutku sam se obratila Bogu. Počela sam moliti Očenaš, stiskajući među dlanovima križ koji mi je prije nekoliko dana poklonio prijatelj. Kada je cijelo moje biće bilo okrenuto Bogu bila sam stisnuta uz križ, osjetila sam oslobođenje. Osjetila sam se uronjeno u duboki mir. I odmarala sam se u tom miru. Nisam više osjećala ni zabrinutost, ni strah, bila je samo tišina, to je bila neka duboka tišina koju prije nisam poznavala. A ta tišina mi je govorila o Bogu. Nisam vidjela Gospodina ali sam osjećala njegovu nazočnost. Pitala sam Ga: 'zašto si to učinio, zašto si me utješio, ja to ne zaslužujem?!' Onda sam rekla: 'Ti si moj Otac, a ja sam Te molila Očenašem i rekla: želim Te upoznati.' I to je bila moja molitva! Gospodin nije uklonio moje trpljenje, ali je hodao sa mnom i pomagao mi da riješim tu patnju polako, polako. Štoviše trebam reći da je to trpljenje bilo za mene put da stignem do Boga i polako sam osjetila potrebu vratiti se u crkvu. Boraviti u crkvi jer sam tamo prepoznavala tišinu i mir Božji i tako sam polako počela ići na Sv. Misu. Gospodin me počeo ozdravljati preko sakramenata.“ To ozdravljenje je trajalo, kao ona svjedoči, a u tom trajanju događali su se posrtaji i padovi. Ali i nova ustajanja. Shvatila je da mora slijediti Isusa na dvije nove noge: jedna je istina, a druga je ljubav. Odbijala je sve uloge u filmovima koje ne odgovaraju duhu Evanđelja. Iz tog vremena ispričala je zanimljiv detalj: „Jednog dana sam potpisala ugovor koji mi je nudio mnogo novaca. Uloga nije bila negativna, ali ipak nije to bio film koji sam trebala prihvatiti budući da sam se ponovno trebala susretati s osobama za koje sam obećala Gospodinu da ih više neću susretati. I čim sam potpisala taj ugovor osjetila sam da sam pogriješila. Ali zbog svoje slabosti, nisam uspjela reći ne. I kada sam dobila prve novce od tog filma, počela sam dijeliti te novce siromasima u crkvi. Osjećala sam da mi ne pripadaju ovi novci, da su novci izdaje!“

Slijedi njen posao za misije, odlazak u Etiopiju gdje susreće veliku bijedu, glad, malu djecu koja su gotovo umirala od gladi. Svjedoči ona: „Sjećam se jednog dječaka koji je imao zatvorene oči, ali ne jer je bio bolestan, nego nije imao vode. Oči su mu bile prljave, imao je upalu očiju zbog prljavštine i oči su mu se zatvorile. Ja sam mu vlažnim maramicama brisala oči. I dok sam ja njemu otvarala oči, Gospodin ih je meni otvarao. Jer sam živjela u luksuzu, imala sam vrlo vrijedne tepihe, srebreni pribor za jelo, a to mi sve skupa nije spasilo život. I počela sam sve gledati drugim očima. I shvatila sam da dio moga bogatstva trebam dati nekome tko nema ništa.“

Po povratku odlazi u svetište Božanskoga Milosrđa i tamo otkriva poruku Božanskoga Milosrđa: „Shvatila sam da mi je Gospodin govorio: 'Claudia, ako si pala, to je jer si previše računala na sebe, vjeruj meni!' Za mene je to značilo: 'Isuse, uzdam se u Te.' Shvatiti da ću put obraćenja prolaziti s Isusom i da sam trebala vjerovati Gospodinu. Mislim da je istinska vjera, Abrahamova vjera, koji se nadao protiv svake nade.“ – kaže Claudia.

Claudia je progovorila i o svojom odnosu i pobožnosti prema Blaženoj Djevici Mariji. „Gospa je uvijek bila prisutna u mom životu, od trenutka mog rođenja. Kada sam imala osam ili 10 godina, ne sjećam se dobro, gledala sam jedan film o Gospi Fatimskoj. I onda sam rekla Gospa nije neki kip, to je jedna žena. I silno mi se dojmilo da je Gospa davala tako važnu zadaću vidiocima. Kroz taj film sam osjećala da Gospa meni govori o ljepoti, o miru, o vedrini. I kad sam se vratila kući s tog filma, izmolila sam jednu molitvu, - tada sam bila djevojčica, rekla sam, u toj molitvi – 'želim živjeti s tobom i doći k tebi, povedi me sa sobom kao što si to napravila Jacinti.' Dakle, tražila sam da umrem. Gospodin mi nije ovu molitvu uslišao, ali mislim da me danas zove da svjedočim za Njega i sve iskustvo koje sam proživjela mi je pomoglo da shvatim veličinu Božanskog Milosrđa.“ Claudia spominje kako je čitavi put njena obraćenja bio i u blizini Gospinoj. Osobito snažno doživljava Međugorje i Gospina ukazanja vidocima. Svjedoči da u tim trenucima osjeća snažnu Gospinu nazočnost. Opisujući jedno takvo iskustvo kaže: „To je jedan trenutak u kojem se sve prekida. Vidjela sam da kiša pada ali je nisam osjećala na kišobranu. I mislim da je doista lijepo iskustvo prihvatiti Gospu srcem. Uopće mi nije palo na pamet da tražim znakove, da gledam nebo. Mislim da je to susret koji se događa u nutrini. I u trenutku ukazanja me ne zanima previše gledati u vidjelicu nego doista moliti.“ Claudia osobito naglašava ljubav koju sada preko Gospe osjeća. Ljubav na nov način. Put do takve spoznaje imao je mnogo etapa. Evo jedne od njih: „Kad je započeo moj put obraćenja, prve osobe koje mi je Bog stavio na put bile su bolesne od side. I upravo preko jednog mladića koji je bolovao od side, kroz njegovu patnju sam prepoznala Krista. I počela sam razmišljati o Isusu u Gecemaniju koji se znojio krvavim znojem i bojao smrti. Ovaj mladić je bio u krevetu i bilo mu je jako loše. Ali nije mogao govoriti jer mu je bolest pogodila centar za govor. Ali je imao oči koji su meni govorili o njegovim strahovima. I kad sam ga uzela za ruku u srcu sam osjetila veliku ljubav. Ljubav koju nikad nisam osjetila, snažnu i nježnu ljubav. I ta ljubav me obratila. I kad gledam kroz svoju prošlost, sada razmišljam koliko je puta Isus ulazio u takve prostore. Ali su moje oči bile slijepe i nisam to mogla prepoznati. To sam tek spoznala kad je počeo put obraćenja. U onima koji trpe nazočan je Krist.“ Claudia Koll danas vodi Udrugu koja se zove Djelo Oca, a posvećena je misijskom djelovanju u Africi. Tamo gradi i kuću za prihvat nepokretnih osoba, a zove se Mali Lourdes. A u svijetu umjetnosti, ravnateljica je Akademije koja je utemeljena na načelima Pisma umjetnicima koje je napisao Ivan Pavao II. Preko ove Akademije želi pomoći mladima da uđu u svijet spektakla na zdrav način. I zanimljivo, u toj Akademiji redovito se čuje glazba iz Međugorja.

 


Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.