Libanonski monasi svečanom euharistijom završili hodočašće

Intervju sa o. Nicolas Hakim, generalnim poglavarom reda Šueirita

Other languages: English, Hrvatski

03.06.2001. – Na blagdan Duhova, osam libanonskih monaha-svećenika melkitskog bazilijanskog monaškog reda Šueirita, s generalnim poglavarom Nicolasom Hakimom, svečanom su Euharistijom na grčkom i arapskom završili svoje hodočašće Kraljici Mira. S ocem Hakimom porazgovarali smo o njegovom dojmovima.

Lidija Paris-Brajša: Oče Nicolas, zašto ste došli u Međugorje?

Abba Nicolas Hakim: Došao sam u Međugorje kao prvi generalni poglavar jednog reda iz Libanona. Došao sam sa osam mladih svećenika reda Šueirita da Presvetoj Djevici predam cijelo svoje srce, sve svoje misli, svoje biće i cijeli naš Red, jer Majka Božja je Majka nježnosti.

LPB: Mislite da vam Gospa može pomoći, učvrstiti vas u monaškom zvanju?

Abba Nicolas Hakim: Naravno. Ovamo smo došli na duhovne vježbe, da obnovimo duh i dušu, da bismo mogli bolje živjeti i moliti u samostanima i raditi u župama i u školama u kojima djelujemo, da bismo bolje mogli živjeti naše zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti.

LPB: Što za Vas znači ime Kraljice mira i pomirenja?

Abba Nicolas Hakim: To je sama bit Majke Božje. To je naš Bog: on je Bog mira, ljubavi, pomirenja. Razgovarali smo s Ivanom Dragićevićem, koji nam je ponovio da Gospa ljubi svakoga, bez obzira na narodnost i boju kože. Ona svakoga ljubi. Pomislio sam na to kako nam valja ljubiti čak i naše neprijatelje, zato što ih Gospa ljubi. Treba ih ljubiti s njihovim slabostima, iz ljubavi prema Gospi.

LPB: Vi ste bazilijanski grkokatolički red melkitskog, bizantinskog obreda. Postoje li razlike između pravoslavnih monaha i katoličkih monaha koji slave bizantinsku liturgiju?

Abba Nicolas Hakim: To je isti obred, jedina razlika je da mi priznajemo Njegovu Svetost, našeg Papu.

LPB: Neki pravoslavni monasi kažu da oni koji su prihvatili Rim zadržavaju isti vanjski oblik, ali su nešto izgubili. Što o tome mislite?

Abba Nicolas Hakim: Ako govore o istočnjačkom duhu, mi smo ga zadržali. Ako govore o svetosti i o duhovnosti, naprotiv, mi smo ih produbili. Papa je nasljednik Svetog Petra, nema drugoga. Papa je svet, bio on s istoka ili sa zapada, crn, bijel ili plav, a ovaj naš sadašnji Papa Ivan Pavao II je svetac.

LPB: Što mislite o ekumenizmu? Katkada izgleda da je približavanje mnogo lakše u zemljama u kojima postoji jedna većinska vjera i više manjinskih vjera… Tamo gdje su brojno podjednaki, kontakti su mnogo teži…

Abba Nicolas Hakim: Reći ću vam jednu stvar: treba moliti! Sastanci nisu dovoljni, treba puno moliti. Molitva sjedinjuje cijelu Crkvu. Ako sam vođen Duhom Svetim, ja sam sjedinjen sa svima. Jedan Duh čini jednu Crkvu. Ne može se biti neprijatelj u jednom Duhu. Ti si moj duh, ja sam tvoj duh. Samo ako je Duh Sveti u cjelokupnoj Crkvi, ona će biti jedno. Poglavari i odgovorni moraju zazivati Duha Svetoga, i ako su oni puni Duha Svetoga, Crkva će biti jedno ipso facto. Papa je to rekao: ako Duh Sveti stanuje u našim srcima, Crkva postaje jedno. Jedinstvo je vrlo jednostavno: to je Duh Sveti u našim srcima. Ima nešto što dijeli Crkvu: to je grijeh. Oholost. Autoritet.

LPB: Čitali ste međugorske poruke? Što vas se najviše doima?

Abba Nicolas Hakim: Slušao sam Ivana Dragićevića, sad želim čitati knjige fra Slavka Barbarića. Najviše me se doima ljubav koja nema granica. Ona nas voli kao svoju djecu, ne gledajući na naše grijehe i naše slabosti. Za nju, mi smo njezina ljubljena djeca. Treba zahvaljivati Bogu i Gospi, treba se pomirivati i prihvatiti pokoru, i imat ćemo unutarnji mir. Dojmilo me se što je rekao Ivan: kako je teško «vratiti se na zemlju» nakon što čovjek susretne Gospu, i to svaki dan! Vi koji živite ovdje sigurno ste sretni ljudi. Sigurno je da postoje prepreke. Đavao snažno napada mjesto gdje se nalazi Gospa. Nas su napali jer smo odlučili doći u Međugorje. Pitali su nas zašto ne idemo nekud drugud. Đavao uvijek napada ljudsku dobrotu. Ako želiš činiti dobro, biti bliz Bogu, mnogi će biti protiv tebe. To je normalno. Kako su samo napadali vidioce, kao da su nekoga ubili, a oni samo žele dobro! Treba biti vjeran Bogu.

LPB: Da li bi, po Vama, Međugorje trebalo biti priznato?

Abba Nicolas Hakim: Naravno, naravno. Ja ću svima reći: dođi i vidi!

LPB: Što ste Vi vidjeli ovdje?

Abba Nicolas Hakim: Vidio sam pravu prisutnost Presvete Djevice. Ona je posvuda na svijetu, ali ovdje posebno. Vidio sam mir, jednostavnost, vidio sam ljubav u svim srcima, vidio sam nebo na zemlji gdje jaganjci žive s vukovima.

LPB: Što biste rekli svećenicima?

Abba Nicolas Hakim: Oni su Gospini vojnici. Oni su Gospini sinovi, posebni Gospini sinovi. Ona ih jako ljubi. Neka budu anđeli Presvete djevice, njezini učenici, dvanaest zvijezda u njezinoj kruni! Njihova je odgovornost vrlo teška i važna, vrlo važna. Oni nisu poput svih drugih. Neka mnogo mole, neka se čiste od grijeha, neka se kaju. Neka stave svoja srca u ruke Presvete Djevice da im da milost.

LPB: Vi ste upoznali svećenike na službi u Međugorju. Što biste rekli o njihovoj službi ovdje?

Abba Nicolas Hakim: Njihova je služba božanska. Gospa od njih traži da služe hodočasnicima, svećenicima, bolesnima. To je vrlo važna i zahvalna služba. Daju dobar primjer kroz molitve koje vode, kroz način na koji primaju ljude. Neka budu dobar primjer i neka mole Boga i Gospu da im daju zdravlje da mogu nastaviti. Bio sam na fra Slavkovom grobu. On je, kao i Gospa, njihov zaštitnik. Neka se utječu njegovoj molitvi.

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`