Intervju: Msgr. Hermann Reich, biskup Papue Nove Gvineje

Other languages: English, Čeština, Hrvatski

Msgr. Hermann Reich, biskup Papue Nove Gvineje, boravio je u privatnom posjetu u Međugorju od 21. do 26. rujna 2001. U razgovoru sa župnikom, fra Brankom Radošem, izrekao je svoja iskustva i dojmove.

Fra Branko Radoš: Oče biskupe, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu u Međugorju. Možete li se nakratko predstaviti?

Msgr. Hermann Reich: Ja sam biskup Hermann Reich, rođen u Tirolu, u Austriji. Od 1964. godine sam misionar u Papui – Novoj Gvineji. 1980. godine sam bio imenovan generalnim vikarom jedne biskupije koja je predstavljala dio jedne - od nas politički odijeljene - nadbiskupije. Zato smo postali zasebna biskupija. 1982. godine bio sam imenovan za prvog biskupa novostvorene biskupije. Od tada sam tamošnji biskup.

Fra Branko Radoš: Možete li nam reći nešto pobliže o Crkvi u Novoj Gvineji?

Msgr. Hermann Reich: U Papui Novoj Gvineji imamo petnaest biskupija. Većina biskupa su još bijelci, redovnici raznih kongregacija, ali imamo već sedam domaćih pomoćnih biskupa, pa možemo reći da je ta Crkva sve više i više zasnovana na domaćim ljudima. To narod sve više traži i očekuje. Papua Nova Gvineja ima oko šest milijuna stanovnika, od toga je samo milijun i pol katolika, oko četvrtina. Ima mnogo protestanata, mnogo sekti, Adventisti su vrlo jaki, kao i Anglikanci. Papuanci više nisu pogani u starom smislu riječi: većina se priključila kojoj vjerskoj zajednici. Kršteni su. Više ili manje prihvatili su vjeru i pripadaju nekoj religiji.

Fra Branko Radoš: Da li mladi žele postati svećenici?

Msgr. Hermann Reich: To ide polako. Imamo regionalno sjemenište sa oko dvadeset bogoslova za 18 biskupija. To zapravo nije puno. Godišnje imamo oko 15 do 16 svećeničkih ređenja domaćih bogoslova, što nije niti jedan po biskupiji. To ide polako. Razne kongregacije sada rade na zvanjima, ali prije to nije bilo tako. Za pomladak kongregacija uglavnom se brinuo Rim, ali sada se za to brine svaka kongregacija posebno. Imamo sasvim dobre uspjehe.

Fra Branko Radoš: Kakav stav vjernici imaju prema Mariji, Majci Božjoj?

Msgr. Hermann Reich: Majka Božja je vrlo poznata, vrlo ljubljena, vrlo čašćena. To se vidi ne samo prilikom njezinih blagdana, nego i u drugim prilikama: njezin kip je rado nošen u procesiji, od župe do župe. Da, ona je vrlo ljubljena i vrlo čašćena. Međugorje nije baš jako poznato. Nemamo dovoljno informacija. Neki misionari su otkrili Međugorje, zatim domaći svećenici, redovnici i redovnice... Meni je jako stalo do toga: ljudima pričam o Međugorju. Oni su jako zainteresirani, za poruke posebno. Poruke se jako rado čitaju. Ja jako pazim na to. Rado me slušaju, ali to se ne događa u velikim krugovima.

Fra Branko Radoš: Koji se jezik tamo govori?

Msgr. Hermann Reich: Službeni jezik je engleski, ali ljudi govore pidgin-English, mješavina engleskoj i njemačkog. Papua je jedno vrijeme bila njemačka kolonija, pa su tamo njemačke pjesme i njemački jezik poznati. Treba naravno poznati i lokalni jezik. U našoj biskupiji to je Inga. Vrlo ga je teško naučiti. Ukupno ima oko 500 raznih jezika, a sa dijalektima oko 800. Mi moramo naučiti zajednički govorni jezik. Male skupine koje govore samo domaće jezike sve se više gube. Govorni jezik je pidgin i taj se najviše govori.

Fra Branko Radoš: Kada ste čuli po prvi puta za Međugorje?

Msgr. Hermann Reich: Ako se dobro sjećam, to je bilo već davno. Prvi puta sam doista tome obratio pažnju i pokazao zanimanje 1990. Ležao sam u bolnici «Milosrdne braće» i pod ruku su mi došli časopisi koje izdaje «Gebetsaktion». Tada sam prvi puta čitao te časopise i obratio pažnju na poruke.

Fra Branko Radoš: Proveli ste nekoliko dana u Međugorju. Možete li nam reći kakvo je vaše iskustvo?

Msgr. Hermann Reich: Moji utisci ovdje u Međugorju? Ponajprije, dojmila me se fizička strana Međugorja: kamenje, kamenje, kamenje. To me se toliko dojmilo! Pitao sam se: Bože moj, od čega ovi ljudi žive? Drugi dojam, to je molitva. Toliki ljudi u molitvi, s krunicom u ruci: to me se jako dojmilo. Mnogo molitve. To sam ustanovio i to me se dojmilo. To su moji glavni dojmovi. Liturgija je vrlo dobra. Koncelebracije. Uvijek puna crkva, što nije slučaj u drugim crkvama na zapadu, posebno u ljetno vrijeme. U Tirolu ima jako malo ljudi na Misi. To je doista šteta. U Austriji, tamo gdje sam slavio Misu, ljudi su se radovali, ali to su male skupine, a ovdje je crkva puna. Puna molitve.

Fra Branko Radoš: Može li se reći da je ovo Crkva u malom: mnogi ljudi raznih naroda…

Msgr. Hermann Reich: Da, toliki razni jezici, a skoro sve se razumije. Začuđujuće je da svatko osjeća da tu pripada, nije sa strane, može sudjelovati, čak i oni koji dolaze izdaleka.

Fra Branko Radoš: Mnogi kažu da je ispovijed jedan od plodova Međugorja.

Msgr. Hermann Reich: To je, naravno, nešto posebno, nešto što se ne može rukama dodirnuti, ali to je velika stvar. U Novoj Gvineji ljudi rado idu na ispovijed. Misionari često satima sjede u ispovjedaonici. Ispovijed je vrlo cijenjena u Novoj Gvineji, ali mogla bi biti i više… Kad se dođe na Zapad, vidi se da ljudi drugačije vide stvari. Svi su za zajedničke ispovijedi. Osobna ispovijed se više ne prihvaća. Ovdje toliki idu na ispovijed, i to je velika stvar.

Fra Branko Radoš: Jeste li osobno razgovarali sa hodočasnicima? Što kažu?

Msgr. Hermann Reich: Susreo sam neke hodočasnike i malo smo razgovarali. Dirnuti su i oduševljeni onim što se ovdje događa. Vrijeme je bilo prekratko da bih dobio dublji dojam.

Fra Branko Radoš: Marija nam je rekla da je Kraljica Mira. Što mislite o tome u ovom vremenu tolikih sukoba i ratova?

Msgr. Hermann Reich: To je težak problem. Mislim da nam Bog, i Krist, i Gospa nude mir, ali o nama ovisi hoćemo li tu ponudi prihvatiti i ostvariti. To ovisi o nama. Ako mi nećemo, mislim da se Majka Božja i Nebo moraju pomiriti s našom slobodnom voljom, tu se tada ne može mnogo učiniti, i to je doista šteta, jer se toliko toga uništava. Ali vjerujem da Bog može pisati ravno i po neravnim redovima. On će i to uključiti u svoje planove. Otkad su se dogodili atentati u SAD, čuo sam da su ljudi ponovno počeli više moliti. Probudili su se. Mir je tako važan. Nadam se da će biti mira.

Fra Branko Radoš: Vi ste dakle čitali poruke. Što možete o njima reći?

Msgr. Hermann Reich: Ono što se mene u porukama dojmilo, to je mir kao glavna Gospina tema. Zatim je uvijek iznova riječ o obraćenju, o ispovijedi. To su glavne teme. Ono što me se još doima, to je da se uvijek vraća molitvi: nemojte se umoriti, molite, molite, odlučite se za molitvu, molite bolje. Mislim da se puno moli, ali se možda ne moli pravilno. Mnogo se moli, postoji količina, ali u mnogočemu nedostaje kakvoća. Mislim da moramo, prema Gospinoj želji, ne smanjiti količinu, nego sigurno popraviti kakvoću. Treba moliti bolje.

Fra Branko Radoš: Što biste rekla nama, franjevcima, koji radimo u ovoj župi? Što bismo mogli poboljšati? Kako bolje ljude učiti moliti?

Msgr. Hermann Reich: To franjevcima nije nepoznato! Bio sam ovdje samo nekoliko dana, i divim se vašoj službi i vašem herojstvu u radu s tolikim masama ljudi. Ova logistika je problem s kojim se ja osobno vjerojatno ne bih mogao uhvatiti u koštac! Svima vam se divim za vaš angažman i djelovanje. Rekao bih: radite i dalje djelujte u tom smjeru. Uvijek novi ljudi dolaze u Međugorje i hoće osjetiti ovu klimu, ovaj mir, ovaj duh Međugorja. Ako su franjevci sposobni to im dati, tada će mnogi sa sobom ponijeti nešto dobro što će dalje rasti kad se vrate kući. To može biti osnivanje novih molitvenih skupina, ali neka prije svega raste kakvoća molitve. Nije dovoljno da ljudi puno mole. Česta je opasnost da se ostane na molitvi usana, i da se ne dođe do molitve srca. Doista je važna kakvoća molitve: da život postane molitva.

Fra Branko Radoš: Fra Slavko je o tome napisao nekoliko knjiga: «Molite srcem», «Postite srcem»…

Msgr. Hermann Reich: Pročitao sam neke od tih knjiga.

Fra Branko Radoš: Vjerujete li da je Majka Božja ovdje prisutna?

Msgr. Hermann Reich: Da, u to sam 100% uvjeren. Da nje nema, sve ovo ne bi bilo moguće, ne bi bilo plodova. Ovo je njezino djelo, u to sam uvjeren. Kad me o tome pitaju, kažem da je - prema onome što vidim i prosuđujem - Majka Božja ovdje.

Fra Branko Radoš: Da li biste željeli nešto reći kršćanima današnjice?

Msgr. Hermann Reich: Rekao bih: molite. Nemojte prestati moliti. Iako ne vidite uspjeh koji očekujete, molite dalje, trudite se da imate dobar molitveni život. Ozbiljno uzmite međugorske poruke i molite s njima. To bih savjetovao svakoj osobi koju susretnem.

Fra Branko Radoš: Imate li želju ponovno doći u Međugorje?

Msgr. Hermann Reich: Ako je moguće, svakako. Ali vjerojatno ne prije dvije-tri godine. Misionari u Papui Novoj Gvineji nemaju svake godine dopust. Kada za dvije-tri godine ponovno dođem na dopust, pokušat ću ponovno doći ovamo.

Fra Branko Radoš: Dakle do viđenja za dvije-tri godine?

Msgr. Hermann Reich: Do viđenja!

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`