Poticaji za čitanje Svetog Pisma

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano
Content of the article
  1. Uvodne misli
  2. Misli iz poruka o pojedinim Biblijskim mjestima

Uvodne misli

U međugorskim porukama Gospa četiri puta preporuča da se čita Sveto Pismo. 18. listopada 1984. poručuje Ona: "Danas vas pozivam da u svojim kućama svaki dan čitate Bibliju. I neka bude na vidljivom mjestu, da vas uvijek potiče da je čitate i molite." Jedan kasnija poruka ističe ovaj poziv još više: "Svaka obitelj mora moliti obiteljsku molitvu i čitati Bibliju"! (poruka od 14. 2. 1985.) Daljnje dvije poruke imenuje razloge zbog kojih je čitanje Svetog Pisma tako važno: "Molite i čitajte Sveto pismo kako bi preko Svetoga pisma otkrili poruku za vas kroz moja ponovni dolazak", i: "Čitajte Sveto Pismo, živite ga i molite kako bi shvatili znakove ovoga vremena". (25. 6. 1991. i 25. 8. 1993.).

Na jednom seminaru za voditelje međugorskih molitvenih i hodočasničkih grupa ne bi smio nedostajati referat o praksi čitanja Svetoga pisma. O ovoj temi uvijek će pitati ljudi koji se u životu orijentiraju prema međugorskim porukama. Najčešće pitanje tiče se toga da u Međugorju nije ništa novo izrečeno o vjeri i o aktualnim događajima. Vidioci su bezbroj puta ponavljali da se odgovor na pitanja koja želimo postaviti Majci Božjoj, nalazi u Bibliji. Ali zašto onda trebamo Gospine poruke, ako se i bez njih može sve naći u Svetom pismu?

Potrebno je naglasiti da poruke vrlo izričito zahtijevaju čitanje Biblije i tako pokazuju što nam Bog hoće kazati preko objavljene riječi.. Sveto pismo je povelja - isprava naše vjere i to u dvostrukom smislu: Ono nam kaže što je Bog o sebi, saopćivši to kao uputstvo, objavio i što je onda osnova naše vjere.; Sveto pismo je za nas obvezujući dokument u kojem je to sve zabilježeno. Biblija, dakle, pripovijeda hvaleći i zahvaljujući o velikim Božjim djelima i njegovoj velikoj veličajnost. Ona je također za nas putokaz na putu spasenje kao bi postali s Bogom i međusobno sve više i više povezani. Za molitvene grupe, koje su nastale na više mjesta, i sada čitaju zajednički Sveto pismo važno je imati iskusna pratioca. Svaki teološki uvod u Bibliju polazi od toga da je Biblija Božja riječ napisana ljudskim jezikom i u drugačijem kulturnom krugu prije mnoga vremena. Kako bi se Biblija pravilno razumjela potrebno je poznavanje ondašnjih jezičnih osobina i životnih prilika. Biblijski tekst mora se također prepoznati kao Božja riječ za naše vrijeme. Ona se mora aktualizirati. Tek tako bit će korektno interpretirana, bez opasnosti da se zaluta u fundamentalne zablude. Jer je ipak glavni cilj proučavanja Biblije produbljivanje vjere, posebno ističemo i preporučamo, da se proučavanje Biblije i razmatranje uvijek s molitvom poveže. Biblija nije čitanka, ona je pomoć za našu molitvu i putokaz u našem životu. U molitvenim međugorskim grupama zaziva se uvijek prilikom razmatranja Svetog Pisma Duh Sveti: "Ja ću vam dati jednoga drugog pomoćnika, koje će zauvijek kod vas ostati. On je Duh istine" (Iv 14,16f), koji će nas sve poučavati i na sve podsjećati (Iv 14,26). O tome se također radi kod poziva Majke Božje da zazivamo Duha Svetoga kako bismo mogli sve razumjeti. Prije svega i u vremenu prije Duhova ona je nekoliko puta pozivala, da molimo za izljev Duha Svetoga, za Duha molitve i istine i da se otvorimo Duhu Svetom, koji će nas prosvijetliti i osposobiti posvjedočiti Marijinu prisutnost u Međugorju.

Osobite poteškoće javljaju se prilikom čitanja Starog Zavjeta. Važno je ovdje naglasiti da su ove knjige nastajale u dugom procesu. Bog se objavio patrijarsima i prorocima. Oni su to, što su primili, usmeno i pismeno dalje prenosili. Učitelji i svećenici Božjeg naroda su to moleći promišljali i također objašnjavali te naravno tako proširivali. Tek dosta kasno zapisano je što je u ovom dugom procesu nastalo. Za nas je značajno da su ovi spisi od samoga Isusa i Pracrkve priznati kao sveti i koje je onda Crkva kao takve dalje predala. Stari Zavjet upućivao je na Isusa te njegov dolazak pripremio. Neke stvari iz Starog Zavjeta moguće je tumačiti jedino razumijevajući ondašnje vrijeme i okolnosti. Tako Isus kaže: "Starima je kazano ..., a ja vam kažem." Tek preko Starog Zavjeta nalazi Božje objavljivanje svoje ispunjenje i ono prije objavljeno svoje razjašnjenje. Za neke pojedinačne stvari bit će uvijek potrebno pitati kompetentnu osobu, ako se ne mogu razumjeti.

Smisleno je trajno ili svakodnevno čitanje Svetog pisma koje nam pojašnjava odnos cjeline i dijelova. Takvo čitanje , "čitanje u nizu", je mogućnost ali ne treba biti shvaćeno kao stroga obveza. Posebni povodi i vremena zahtijevaju za to odgovarajuće tekstove. Za svećenike i redovnike koji u svom časoslovu imaju svakodnevno čitanje, ne preporuča se "čitanje u nizu". Mnogo je uspješnije s više pažnje posvetiti se obvezatnom čitanju razmatrajući tekst i konzultirajući komentare kako bi se što bolje razumjelo.

U ovaj sklop pripada također tvrdnja nekih svećenika koji kažu da su međugorske poruke bogat izvor za njihove propovijedi. Poruke su već za sebe uzete kao propovijedi kroz koje je nanovo obrađena u Bibliji data objava. Pri tom nađe se takvih formuliranja koji sile na daljnje kazivanje. Uporaba poruka u propovijedanju opravdana je i stoga jer su one povezane sa sredinom evanđelja. Bečki profesor pastoralne teologije kaže: "Međugorje ne vodi od Biblije nego ka njoj; to je za mene jedan od najvažnijih teoloških kriterija, da takoreći Marija nije krajnja točka, nego putokaz".

Uvijek je dobro držati se na jednostavan način riječi Božje, o njoj razmišljati i dopustiti u molitvi da djeluje. Majka Božja može nam u tom uzor biti. U Lukinom evanđelju čitamo dvaput kako je ona razmišljala o Isusovim riječima i djelima te ih u svom srcu vagala i čuvala, što to sve treba značiti. Tako treba riječ Božja prodrijeti u ljudsko srce i postati plodonosna. Ako se Biblija uzme u ruke za čitanje i razmatranje, onda nije ona više obična knjiga nego sadrži poruku koju Bog osobno hoće čitateljima odnosno slušateljima upraviti. Najbolje je poruku tako prihvatiti kako se razumjela prvi put. Tako se najbolje uhvati njen smisao. Tko tako svu svoju pažnju pokloni biblijskom tekstu tražit će unutra skrivenu istinu za sebi i prepoznat će da je zato potrebno svjetlo Duha svetoga. Tako se samo od sebi povezuje čitanje sa molitvom i srce se intenzivnije obraća ka Bogu. O ovom obraćanju, "obraćanju srca" je u Međugorju od početka govor. Tko tako Sveto pismo čita, budi se u njemu duboka čežnja, ne uvijek samo Božju riječ dublje shvatiti nego uvijek više ispuniti, što se konkretno od pojedinca zahtjeva. Tako postaje čitanje Svetog pisma vremenom, koje je molitvi posvećeno, a što je djelovanje primjereno Bogu, jedna akcija, koja je potpuno ponesena inspiracijom Svetog pisma.

Tko polazeći od međugorskih poruka čita Bibliju, otkrit će sadržajni paralelizam, slično kao stručnjaci baveći se porukama. Kao primjer donosimo nekoliko takvih tekstova koji stoje u odnosu. Navodimo npr. gotovo istovrsne početke: "Vjerujte Evanđelju" i "Kraljevstvo Božje je blizu". U evanđelju čitamo: "Početak evanđelja Isusa Krista." (Mk 1,1 i 1,15). Apel za vjerom i svjesnost blizine Božjeg kraljevstva postaje u Međugorju nova stvarnost. Također i ovdje počinje se pozivom na obraćenje, ovdje se doživljava blizina Božjeg kraljevstva, odavde razvija se novo i nepredvidivo: Ivan Krstitelj navijestio je poziv na obraćenje po nalogu Gospodnjem (Mk 1,15); na Krstiteljev blagdan počeli su međugorski događaji. Poziv na obraćenje je osnova tamo ljudima upućene poruke. Kao koraci na putu čovjekova obraćenje naglašeni su također u Međugorju molitva i post, što je Isus svojima također preporučio (usp. Mt 5,5-18 i Mk 9,29). O molitvi je u Evanđelju i u porukama kazano, da je ne smijemo popustiti jer se u molitvi obraćamo Bogu. Post je tamo nazvan kao nezaobilazan jer nas oslobađa od okova prošlosti i tako čini slobodnim za Boga i njegove želje. Od većeg značaja je i u biblijskoj objavi i u međugorskim porukama mir kao Božji poklon, ali također kao i plod ljudskog napora. Mir je ljudima zadan, evanđelje proglašuje zalagaoce za mir blaženim (Mt 5,9), ali istovremeno kaže Biblija da mir dolazi od Boga: "Gospodine, blagoslovi svoj narod mirom", moli psalmist (Ps 29,11), i blagoslovna Pavlova želja je: "Gospodin mira poklonio vam mir" (2Sol 3,16). Isto to naglašavaju međugorske poruke: Uvjet vlastitog zalaganja za mir i potrebu izmoliti mir kao dar od Boga.

Ovo sve ne znači nadopunu ili novi odsjek objave, nego dokazuje se kao hitni poziv, da se oživotvori što nam je već kazano u Božjoj riječi Svetog pisma. Posebnost međugorskih poruka je u tome da su one izrečene od majke "svojoj ljubljenoj djeci". Kao Majka Crkve i Majka kršćanstva vraća u sjećanje Marija evanđelje svoga sina s mnogo ljubavi i osobito snažno.

Na jedno aktualno značenje međugorskih poruka u pogledu na Sveto Pismo ukazala je sestra Emanuela iz Zajednice blaženstava. Iz Međugorja šalje ona redovno Abbaye Blanche u Mortain, Francuska, gdje je ona kod kuće, vijesti koje se onda šire u čitav svijet. 14. siječnja 1994. veli ona: "Mi bijasmo preplavljeni valom proročanstava, jednim divljim, strašnim, proturječnim valom. Zahvaljujemo se Gospi da nas je dovela nazad ka izvoru istinskog svjetla, a koje je živa objava Biblije".

Vicka izvještava jedanput: "Majka Božja kaže, uzmite svaki dan rano Bibliju i pročitajte nekoliko redaka i to onda živite u toku dana. Tako ćete vi naći odgovor na to što dan donosi." To znači, mi ne smijemo očekivati da preko čitanja Svetog pisma odgovori zabliješte na naša pitanja. Međutim, tko redovito čita Bibliju, on će biti sve više obuhvaćan Duhom Svetim, koji preko Svetog pisma nama govori i tako naći odgovore na pitanja života. Pogrešno uvjerenje da se smjesta u Bibliji mogu naći dogovori na svaki životni problem, mora se odstraniti.

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`