Razmišljanje iz Poruka, 25. siječanj 2006.

Other languages: English, Deutsch, Español, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Draga djeco! I danas vas pozivam da budete nositelji Evanđelja u vašim obiteljima. Ne zaboravite, dječice, čitati Sveto pismo. Stavite ga na vidljivo mjesto i svjedočite vašim životom da vjerujete i živite Riječ Božju. Ja sam vam blizu svojom ljubavlju i zagovaram pred mojim Sinom za svakoga od vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.

Marija, Majka Božja i naša majka, svaku svoju poruku pocinje rijecima: „Draga djeco!“ Ona zna kome dolazi i kome se obraca. Dolazi i govori nama koji smo njezina ljubljena djeca. Mnogo puta nam je govorila: „Draga djeco, u ljubavi vam govorim; pozivam vas svojom majcinskom ljubavlju; ja sam vam blizu svojom ljubavlju.“ Govori nam s ljubavlju kao što je Isus govorio onom bogatom mladicu iz Evandelja: „Nato Isus pogleda u nj, zavoli ga i rekne mu: "Samo ti jedno nedostaje: idi, prodaj sve što imaš, podaj siromasima, i imat ceš blago na nebu! Onda dodi, slijedi me!" (Mk 10, 21). Isus nije imao uspjeha s ovim bogatim mladicem unatoc ljubavi s kojom mu se obratio. Isusov poziv nije došao do mladiceva srca.

Blažena Djevica Marija zna da svi nece prihvatiti njezinu majcinsku rijec. Unatoc tome ona vjeruje, nada se i ljubi svoju djecu. Ona nas ljubi i onda kad smo kao djeca ravnodušni, slabi i grešni. Ostaje uporna i strpljiva i onda kad joj ne vjerujemo i površno je prihvacamo. Njezina ljubav ostaje ista jer izvire iz Božjeg srca, jer je Ona sama sva u Božjem srcu.

U ovoj poruci nas poziva da budemo nositelji Evandelja u svojim obiteljima. Nositelj Evandelja znaci biti nositelj radosti jer Evandelje je dobra, radosna vijest. Evandelje je Isus Krist. Gospa kao majka pred nas neprestano stavlja taj ideal Evandelja koji su ostvarili sveci u svome životu. Zato sveti Pavao može reci: „Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist“ (Gal 2, 20). Potrebna nam je molitva kako bi ostvarili ovaj ideal i poistovjecenje s Isusom Kristom.

Gospa nas je ucila i govorila nam u svojoj poruci od 25. prosinca 1992. godine: „Draga djeco!... I nemojte zaboraviti da vaš život nije vaš, nego dar kojim trebate razveseljavati druge i voditi ih k vjecnom životu.“ Svi znamo kako mi možemo drugima biti teret i križ, ali isto tako i drugi nama.

Nitko od nas Majci Mariji nije težak ni dosadan jer nas ljubi. Kako govori jedna zgoda kada je osmogodišnja djevojcica nosila na ledima svoga mladeg dvogodišnjeg brata. Pitali su djevojcicu prolaznici: „Kako možeš toliki teret nositi?“ A ona je odgovorila: „Ovo nije teret, ovo je moj braco.“ Samo ljubav može druge nositi u radosti a ne samo podnositi druge.

Majka Marija u ljubavi nosi svakoga od nas. Ona je bila prva koja je nosila Evandelje, koja je nosila Boga u svom majcinskom krilu i u svom srcu. Bog joj je povjerio tu zadacu preko andela Gabrijela. Nije se prestrašila te zadace i mnogobrojnog potomstva koje joj je nebeski Otac povjerio.

U mnogim prethodnim porukama nas je pozivala citati Sveto pismo, a to cini i danas. Marija je žena Evandelje i zato nam govori da citamo Sveto pismo koje je bogoduho, ispunjeno Bogom i Njegovim duhom. Ona ovdje kroz 25 godina svojih ukazanja i svoje prisutnosti nije došla otkrivati neke nove istine, niti je došla nadodati nešto novo evandelju. Ona kao Majka dolazi i želi da ozbiljno uzmemo Božju rijec, kako evandelje za nas ne bi bilo nešto apstraktno i daleko od života. A evandelje nije nešto što se dogodilo u povijesti i završilo. Evandelje se dogada i obnavlja u životu svakog istinskog kršcanina. Sveti Jeronim je govorio: „Tko ne pozna Pisma ne pozna Krista.“ U Svetom Pismu krije se sam Isus Krist, njegova ljubav, milost i svemoc. Božja rijec nije ljudska rijec. Bog se krije u svojoj rijeci. Kao što nam pisac poslanice Hebrejima govori: „Živa je, uistinu, rijec Božja i djelotvorna. Oštrija je od svakoga dvosjekla maca. Prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuduje nakane i namisli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno ocima Onoga komu nam je dati racun“ (Heb 4, 12).

Vjerom u Svetom pismu doticem samoga Boga. Citati Sveto pismo znaci slušati što mi to Gospodin govori, primati rijeci Pisma kao dar. To je onaj Marijin stav koja je cuvši rijeci upucene joj od Božjeg glasnika cuvala, pohranjivala i prebirala ih u svome srcu. Radi se o osluškivanju, slušanju i cuvanju rijeci, što se odvija u poklonstvu, posluhu i divljenju. Tu nismo mi gospodari Božje rijeci, vec njezini sluge. Kad u vjeri i molitvi citamo Sveto pismo onda u njemu necemo tražiti nešto što cemo ispricati drugima ili nešto što bi zadovoljilo našu znatiželju. Potrebno je u miru i tišini dozvoliti Bogu da nama progovori.

Marija nam obecava svoju blizinu, pomoc i zagovor. Nemojmo ostati ravnodušni na njezine pozive.

Fra Ljubo Kurtovic
Medugorje 26. 01. 2006


Za uspoređivanje poruke sa drugimi jezičnimi verzijemi izaberete

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.