Razmišljanje iz Poruka, 25. kolovoz 2001.

KORACATI PUTEVIMA SVETOSTI

Other languages: English, Deutsch, Español, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

 
Draga djeco! Danas vas sve pozivam da se odlučite na svetost. Nek vam, dječice, uvijek u vašim mislima i u svakoj situaciji bude svetost na prvom mjestu, u poslu i u govoru. Tako ćete je staviti i u praksu, malo po malo, korak po korak ući će u vašu obitelj molitva i odluka za svetost. Budite realni sami sa sobom i nemojte se vezati na materijalne stvari nego na Boga. I ne zaboravite, dječice, da je vaš život prolazan kao cvijet. Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu.

Iz Gospinih poruka vidimo njezinu želju, ljubav majke koja želi pratiti svoju djecu putevima života. Može se vidjeti da ona živi, diše i hoda s nama. U zadnjoj poruci nas poziva na odmor u Bogu, jer samo Bog odmara. Ne odmara molitva kao takva nego Bog koji se nalazi u molitvi. Molitva nije cilj nego je samo sredstvo koji nam Gospa želi staviti na srce. Postoje molitve u koje Bog ne može uci jer su mu zatvorena i zaprijecena ulazna vrata. Zatvorena su jer je naše srce zatvoreno. Molitva koja je formalna i površna, ucinjena iz dužnosti a ne iz ljubavi, takva molitva umara jer unutra nema Boga. Zato nas Majka poziva na molitvu srcem, s ljubavlju i sa željom da susretnemo Boga koji nas cini zdravima, cistima i osnaženima da nosimo svoje dane i svoje terete radosno kroz život.

Marija nas poziva na svetost. Samo je Bog svet. On je onaj koji je tri puta svet. Onaj kojemu nismo dostojni pristupiti, kojemu nismo dostojni prici i biti u njegovoj blizini. Ali nam je on dokazao i potvrdio svojim životom da mu bez straha možemo doci. Isus je tako živio da ga se nitko nije morao bojati i strepiti od njega. Mi mu dolazimo ne zato što smo dobri, sveti, pobožni i odani nego zato što ga trebamo kao kišu suha i ispucala zemlja. Mi Isusa primamo u svetoj pricesti ne zato što smo ga dostojni primiti nego zato što ga trebamo da bismo ostali na životu.

Na nama je odluciti se na svetost a na Bogu je da nas ucini svetima. Kako rece Isus: Bez mene ne možete uciniti ništa. Ono što možemo jest odluciti se. Bog se ne može, odnosno nece umjesto nas odluciti. Ne može nam nasiljem oduzeti slobodu, vjeru, povjerenje i ljubav. On nam može pomoci samo u onome što ga zamolimo. On nas pita kao što pita onog slijepca u evandelju što hoceš da ti ucinim? Isus želi od nas cuti, želi cuti naše srce, našu odluku, naš krik duše za njim, kako bi iz dana u dan postajali njemu slicni.

Obicno imamo iskrivljenu sliku svetaca koji su cudaci, teški i nastrani. Ali su samo sveci bili potpuno zdravi i najnormalniji ljudi na ovome svijetu. Za njima su ljudi ceznuli jer su na njima otkrivali lice Božje. Ljudi su ih tražili i ceznuli za njima. I danas ljudi vape za Bogom, traže Boga, traže one koji ce im posvjedociti da postoji Bog, da je živo zauzet za sudbinu covjeka i za njegove dane. Odluciti se za Boga nije jeftina stvar nego je zahtjevna. Bog ne traži od nas otrcane ostatke vremena u našem svagdanu nego traži puno više. Traži malo srca, malo ljubavi, malo oduševljenja za njega i njegovu rijec. Kao što je Bogu potrebna majka njegova sina Isusa Marija, tako si mu i ti potreban da daruješ nekome osmijeh, da opravdaš nekoga tko je krivo optužen, da poviješ rane ranjenome, da kažeš svakome covjeku da nemaš ništa protiv njega, da ni uz cije ime u tvom govoru ne bude smeca. Bog i danas želi da gledaš ispod površine srcem, jer je svatko željan ljubavi, željan onih ljudi koji ne traže svoje interese, svoju korist nego one koji traže Božje interese i Božje želje.

Imaj hrabrosti biti nenormalan za ovaj svijet kako bi te taj isti svijet tražio i ceznuo za tobom koji si imao hrabrosti koracati za Bogom, jer mu ti upravo trebaš. Ti koji imaš hrabrosti vjerovati, hrabrosti moliti kad svi proklinju, hrabrosti vjerovati kad su svi u sumnji i ocaju.

Budimo stvarni, budimo istiniti sami sa sobom. Pogledaj i vidi da nemaš život u svojoj ruci, da nisi gospodar svoga života pa ma koliko se trudio, radio i stjecao blaga. Život ovdje ne možeš sacuvati. Ovdje si da život potrošiš, i to ne uludo nego razumno kako nas Isus i Gospa u ovoj poruci poziva. «Ako pšenicno zrno ne umre ne može donijeti roda, ako li umre donosi stostruk rod.» Tvoj život može procvjetati pa ne znam koliko imao godina, ne znam kako te bolest ili starost prikovali za krevet. Prihvati svoju situaciju, svoj život, ljude koje ti je Bog stavio na put života. Od srca znaj Bogu zahvaliti i za neugodnosti znajuci da on ima rješenje, da on zna zašto je to tako i vec si ušao u prostor povjerenje i mira. Stani na Božju stranu, osloni se na njega kao na stijenu, kao na cvrsti temelj na kojem ne možeš biti ugrožen i osuden od ovoga svijeta. Dušu ne možeš prevariti, ona traži Boga. Potraži ga tamo gdje on prebiva. Potraži ga u svom srcu, u zajednici vjernika koja se okuplja na euharistiju i na slušanje Njegove rijeci, potraži ga u Evandelju, potraži ga u svakom covjeku i onom simpaticnom i ne simpaticnom. Gdje god se okreneš Bog je tu. Neka ti otvori oci za nove poglede života, povjerenja i mira.

A tebe molim Marijo kao što si rodila Isusa radaj svakoga od nas, radaj nas za novi život. Neka nas Marijo tvoje rijeci nahrane povjerenjem kako je Bog na našoj strani, kako se zauzima i brine za nas.

Fra Ljubo Kurtovic

Merdugorje 26. 8. 2001


Za uspoređivanje poruke sa drugimi jezičnimi verzijemi izaberete

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.