Misa u spomen fra Leonarda Oreča

Other languages: English, Čeština, Deutsch, Hrvatski, Italiano

U nedjelju 21.01.2007. navršilo se pet godina od smrti bivšeg međugorskog župnika i osnivača vjersko-humanitarne organizacije „Međugorje-Mir“ dr. fra Leonarda Oreča. U međugorskoj župnoj crkvi u 18 sati za njega se slavila sv. misa koju je predslavio fra Ivan Landeka, dugogodišnji međugorski župnik i sadašnji predsjednik organizacije „Međugorje-Mir“ na čijem je čelu naslijedio fra Leonarda, u suslavlju sa sadašnjim međugorskim župnikom dr. fra Ivanom Sesarom.

Fra Leonard je služio u Međugorju od 1988. do 1991., od toga je nešto više od godinu dana bio župnikom. Tijekom te tri godine ostavio je neizbrisiv trag kao iskusan i mudar svećenik, te gorljivi širitelj Gospine poruke mira i pomirenja. U njegovome srcu i umu rodile su se mnoge zamisli koje su kasnije i ostvarene. Poznavajući veliki broj ljudi, a poglavito teško stanje našega naroda pogođenoga ratom, 1992. godine utemeljio je humanitarnu udrugu „Međugorje – Mir” u Splitu. Ova Udruga je preko prijatelja Međugorja posredovala desetke tisuća tona humanitarne pomoći našem narodu u godinama Domovinskoga rata i čini to sve do danas. Radio je na duhovnoj obnovi ljudi ranjenih ratnim zbivanjima i, u skladu s Marijinom porukom mira i pomirenja, povezivao narode i religije.

Od 1997. godine djelovao je u Generalnoj kuriji franjevačkoga reda u Rimu. Na toj službi bio je do srpnja 2001. kada ga je pogodila teška bolest. Upravo tih dana bio je proslavio svoju Zlatnu misu - 50. godina svećeništva.

Duhovna oporuka Fra Leonarda Oreča

Dana 14.01.2002. fra Leonard Oreč je u Bolnici Dubrava u Zagrebu, teško bolestan i na samrtničkoj postelji, svjestan svog skorog odlaska Gospodinu, svojim suradnicama Željki Puljak i Miljenki Majić iz vjersko-humanitarne organizacije „Međugorje-Mir“ izrekao svoju duhovnu oporuku braći, bližnjima i prijateljima:

«Kad sam iz Rima došao u Zagreb molio sam Boga ne za ozdravljenje, pogotovo ne ozdravljenje čudom, nego da prihvatim njegovu volju, "Oče naš, budi volja Tvoja" ali i "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež!"

Jer, za sebe ne molim i ne želim čuda iz jednoga mjesta. I molio sam i to, ako će bolest potrajati dugo, daj mi Bože da ne osjećam bolova. To se, evo, čudo i događa.

Gledam i slušam tu masu molitava za mene i vidim jedan sklop odozgor, da sve te molitve stvarno doprinose, jer nema bolova, spavanje je dobro... i vjerujem ne samo za mene nego i za sve koji se nalaze u mukama u kakvima sam ja. I ako bi netko drugačije tumačio ovo događanje čini mi se da ne bi imao pravo.

I dalje stojim kod onog "Za zdravlje se borim, ali smrti se ne bojim." I neka vas ne razočara, molit ću sestricu smrt da ne oklijeva. Nisam više sposoban pisati duhovnu oporuku. Moja oporuka svima, i braći fratrima, i prijateljima, i prijateljima Međugorja po svijetu, je ona ista koju je meni moj pokojni otac ostavio: "Viruj viru koju si virovao, Boga moli kako si i molio, i radi posà koji si radija." Nastojao sam se toga držati, preporučam i drugima.

Po zagovoru Kraljice Mira neka Vas sve blagoslovi Otac, Sin i Duh Sveti. Amen.»

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`