Biskupi u Međugorju i o Međugorju

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Biskupi u Međugorju i o Međugorju, VI

Posjet australskog biskupa

Koncem veljaČe 1998. Međugorje je posjetio pomoŠni biskup Canberre iz Australije msgr. Patrick Power. Evo Što je tom prigodom kazao:

"SveŠenik sam veŠ 33 godine, a biskup 12 godina. Moja majka je bila uistinu divna žena i vrlo pobožna prema Djevici Mariji. Moj otac je posebno Štovao lurdsku Gospu. Ja sam ro­en 11. veljaČe upravo na blagdan lurdske Gospe. Bio sam i u Lourdesu, ali sam ovdje doživio neŠto posebno. U sijeČnju 1993. sudjelovao sam u molitvenom programu u Canberri na kojem su sdujelovali fra Slavko BarbariŠ i Ivan vidioc. Bio sam duboko dirnut onim Što sam Čuo i vidio. Poruka koju je Ivan rekao i naČin na koji je to uČinio, vrlo me se dojmio. Govorio je o miru molitvi, obraŠenju, pokori, postu i dubokoj vjeri. To su poruke koje sam toliko puta Čuo i prije i govorio o njima, ali ona jednostavnost kojom se sve to izreklo bila je za mene iznimno važna. SjeŠam se kako je moja majka to sve doživjela. To je bio za nju neopisiv doživljaj. U svibnju 1993. bio sam u Rimu. Nakon toga sam s dubrovaČkim biskupom Äelimirom PuljiŠem doŠao u Dubrovnik, buduŠi da sam imao tri dana slobodna. Mi smo prijatelji joŠ od 1972. kada smo se susreli za vrijeme studija u Rimu (1972. -1975.). Dakle, u svibnju 1993. iskoristio sam vrijeme i doŠao u Međugorje "incognito". Bio je joŠ rat. Nije bilo mnogo hodoČasnika. Me­utim, mnoge stvari su me se dojmile. VeŠ tada sam bio biskup, ali nisam doŠao ovamo kao biskup. Ostao sam privatna osoba. Slavio sam misu. Ovo je drugi put da dolazim u Međugorje. Ovaj put sam doŠao sa skupinom iz Australije, te sa sestrom i njezinim troje djece. Nisam doŠao s nikakvim posebnim oČekivanjima, ali je ovo vrijeme zaista vrijeme velike milosti. Ja želim biti iskren. Ovaj put sam doŠao zbog moje obitelji. Kad sam se vratio kuŠi nakon mog prvog posjeta napisao sam i jedan Članak o svojim iskustvima. Bilo je vrlo dobro. Iako sam sada tu zbog svoje obitelji, moram priznati da je Gospa i za mene pripravila mnoge milosti. NaŠao sam duboki mir, posebno nakon Što sam Čuo Vickino svjedoČanstvo. Osjetio sam onaj isti mir, koji sam osjetio 1993. kad sam prvi put Čuo govor o porukama. Ovo mi sve pomaže ponovo se odluČiti za svoje zvanje kao sveŠenik i za svoju službu kao biskup. Međugorje je MIR. Ja sam iskusio unutarnji mir i o tome sam svjedoČio svima u skupini s kojom sam doŠao. Kada vidim Što se doga­a u naŠoj skupini, kako se ljudi vraŠaju vjeri, molitvi, ispovijedi, onda moram preporuČiti mnogima da do­u ovdje. Iznimno mi je važno iskustvo ispovijedi i veČernjeg molitvenog programa, te susreti s vidiocima. Ne samo ja, nego i msgr. Kennedy, koji je ovdje bio nekoliko puta, preporuČuje vjernicima dolazak u Međugorje. Ja želim reći: Hvala. Hvala vjernicima i svećenicima koji ovdje rade. VaŠe svjedoČanstvo vjere, ljubavi, molitve i gostoprimstva za nas hodoČasnike vrlo je važno."

Posjet brazilskog nadbiskupa

U posjetu župi Međugorje, od 25. do 28. veljaČe 1998. bio je i nadbiskup Krieger iz Brazila. Na veČernjoj sv. misi 27. veljaČe propovijedao je okupljenim vjernicima. Propovijed donosimo u cijelosti:

"Ja sam biskup Murillo Krieger, nadbiskup grada Maringa iz Brazila. ProŠlo je veŠ osam godina odkako nisam bio u Međugorju. Za mene je velika radost biti zajedno s vama ovdje, jer Međugorje je uvijek ostalo u mome srcu. BuduŠi da sam ovdje s vama zasigurno biste željeli saznati sve ono Što jedan nadbiskup misli o Međugorju. Vidim Međugorje kao jedan dar i odgovornost. Međugorje je dar i milost. Gospa daje svima onima koji ovdje do­u moguŠnost pronaŠi istu ljubav i nježnost koju je oČitovala u Kani Galilejskoj. Gospa nam se približava i traži od nas Činiti "... sve ono Što vam On kaže..." I poslužitelji u Kani Galilejskoj uČinili su sve ono Što su od njih tražili i napunili su vrČeve vodom.Tako je i Isusu bilo moguŠe uČiniti prvo Čudo u Kani. Kada bi naŠa srca bila otvorena i spremna koraČati Kristovim putem, sve ono Što je Gospodin želio uČiniti preko Međugorja zasigurno bi veŠ uČinio. Zar je tako teŠko darovati naŠe srce Isusu Kristu? Međugorje je velika odgovornost. To sam shvatio odmah, od prvog trenutka, kroČivŠi na tlo Međugorja. To je bilo u svibnju1985. odmah nakon moga biskupskog posveŠenja. GledajuŠi i sluŠajuŠi vidioce zakljuČio sam: Oni trebaju naŠe molitve da bi mogli biti vjerni svome poslanju. Od tog trenutka odluČio sam njima posvetiti prvu krunicu moga svakodnevnog Ružarija. To je moj mali dar. Time im pružam podrŠku i pomoŠ, jer oni imaju važno poslanje koje se oČituje u predstavljanju Međugorja u odnosu na župu i Crkvu u svijetu. Zahvaljujem se vidiocima za njihovu raspoloživost i otvorenost milosti Božjoj. Zahvaljujem i franjevcima za njihovo posveŠenje i ustrajnost u ovom pastoralnom radu. Zahvaljujem vama u Äupi Međugorje, jer ste odgovorili u velikom broju na Gospin poziv. Vi ne možete ni zamisliti koliko je važna uloga ove župe za Crkvu i za svijet. Neka vas Gospodin sve blagoslovi. Gospa, Kraljica mira neka prati svojim zagovorom vas, vaŠe prijatelje i braŠu u Međugorju."

Posjet vojnog nadbiskupa

Dana 1. ožujka 1988. župu Međugorje posjetio je vojni nadbiskup SAD-a. Evo Što je tom prigodom rekao:

"Ja sam Edwin O'Brien, nadbiskup odgovoran za cjelokupnu vojsku Sjedinjenih AmeriČkih Država. To je odgovornost za sve ameriČke vojnike, bez obzira gdje se oni nalaze kao i za vojne bolnice, te za sva diplomatska predstavniŠtva. Ovu službu sam zapoČeo u rujnu1997. Nedavno sam postao nadbiskupom. Moja zadaŠa je posjeŠivati ameriČke vojnike tamo gdje se nalaze. Bio sam na Pacifiku, sada sam u Europi ( Italija, NjemaČka, Engleska, Belgija, BiH ). Za BožiŠ sam posjetio Sarajevo i bio sam vrlo razoČaran Što mi veŠ tada nije uspjelo doŠi u Međugorje. Čuo sam toliko puta u Americi o Međugorju. Mnogi su me ljudi pitali jesam li bio u Međugorju. Ja sam morao odgovoriti: Ne! Nisam imao prigodu. U Rimu sam boravio od 1985. do 1990., ali nisam doŠao. Kad sam bio u Sarajevu pitao sam svoje odgovorne mogu li posjetiti Međugorje. Danas sam ovdje. Činjenica da sam slavio sv. misu u župnoj crkvi sv. Jakova za mene je veliki privilegij. Čuo sam o Međugorju mnogo dobrih stvari. Mnoga su srca posvjedoČila svoju promjenu na bolje. Mnogi govore o svojemu obraŠenju. Bio sam vrlo kratko u Međugorju. Sada veŠ planiram svoj drugi posjet Međugorju. Äelio bih otiŠi na Podbrdo, mjesto ukazanja, ali nemam vremena i to me smeta. Sretan sam da sam ovdje danas slavio sv. misu, molio pred Gospinim kipom. Nadam se, da me Gospa razumije. OdluČio sam da Šu drugi put imati više vremena biti ovdje. UČinit Šu sve ono Što i drugi hodoČasnici Čine. Sve Šu uČiniti da moj slijedeŠi posjet bude veŠ ovoga ljeta. Do tada ostanimo povezani u molitvi za mir u svijetu."

Izjava sv. Oca o Međugorju biskupu Robertu Cavalleru

Ovo svjedoČanstvo nam je pismeno predao g. Marcello Pierucci, Via Castiglione 154, Bologna, Italija, 9. listopada 1997.

" Za vrijeme Euharistijskog kongresa, koji se održavao proŠlih dana u Bologni, ugostio sam msgr. Nadbiskupa Marija Rizzi-a, bivŠeg apostolskog nuncija u Bugarskoj, a sada nastanjenog u Rimu gdje radi na proglaŠenju blaženih sluga Božjih. Za vrijeme veČere, u nazoČnosti moje supruge Anne i msgr. Novella Pedezzini-a, nadbiskup Rizzi ispriČao je slijedeŠe:

'Nalazio sam se u privatnoj kapelici svetog Oca na jutarnjoj misi. Na koncu sv. mise sv. Otac nam se približio i osobno pozdravljao sve nazoČne. Blizu mene je bio msgr. Roberto Cavallero iz svetiŠta Gospe od Orta iz Chiavari-a. Kad nam se Papa približio, s namjerom da nas pozdravi, msgr. Cavallero je rekao: Sveti OČe upravo dolazim iz Medjugorja.

Papa je rekao : Monsignore, vjerujete li ?

Monsignor je odgovorio: Da, Sveti OČe !

Zatim je biskup Cavallero upitao Papu: A Vi, Sveti OČe, vjerujete li Vi?

Nakon ovog pitanja Papa je zastao trenutak u Šutnji i zatim u razmacima odgovorio:

Vjerujem... vjerujem... vjerujem...'

SlijedeŠu veČer na moju zamolbu nadbiskup Rizzi je ponovio ovo svjedoČanstvo u nazoČnosti msgr. Novella Pedezzini-a i biskupa iz Prata msgr. Gastone Simoni-a"

Vjerodostojnost ovoga svjedoČanstva potvr­ujem vlastoruČnim potpisom.

Međugorje, 9. listopada 1997. Marcello Pierucci - potpis

Posjet biskupa iz Meksika

PoČetkom studenog 1997. zajedno sa skupinom hodoČasnika iz Meksika Me­ugorej je posjetio i biskup Lazaro Perez, biskup meksiČke biskupije De Autlan Jalisco.O svojim iskustvima, ponajprije o svojoj zemlji i o svim dojmovima o Međugorju, progovorio nam je kroz jedan kratak razgovor. Izdvajamo njegove dojmove o hodoČaŠŠu u Međugorje:

"U Mexicu je Međugorje jako poznato. Ja sam prvi put saznao za Međugorje prije petnaest godina kada se poČelo pomalo i govoriti o Međugorju.Trebam biti iskren i reći da kada mi biskupi Čujemo vijesti o ukazanjima i sliČnim fenomenima da smo uglavnom oprezni u svojim izjavama. ObiČno se dogodi da u prvom trenu kažemo da je to nemoguŠe, želimo to odmah suzbiti.Uvijek se bojimo odmah potvrditi vijesti o ukazanjima, buduŠi da strahujemo da ovaj vid vjerovanja ne bude krhak i ne preraste u fanatizam.To je bilo moje osobno uvjerenje na samom poČetku. Poslije toga sam 1985. godine otiŠao u Italiju. Susreo sam se s jednim braČnim parom koji je bio u posjetu Međugorju. Nakon toga poČeo sam se zanimati sve više i više. No, obiČno sam govorio da to nemože biti istina. Držao sam da poslije ukazanja u Guadalupe ne može više biti govora o drugim ukazanjima, jer Marija iz Guadalupe je bila Kraljica Meksika. Sve više se poČelo govoriti o Marijinom poslanju ovdje, o njenom govoru preko djece. Brinuo sam da se ne stvori neka vrsta vjerskog fanatizma. Moje veliko zanimanje poČelo je od onog trenutka kad sam sasvim sluČajno doŠao do knjige teologa Rene Laurentina u kojoj piŠe o ukazanjima u cijelom svijetu. Knjigu sam Čitao s velikim zanimanjem, samim tim Što je autor sveŠenik i moj bivŠi profesor u Rimu gdje sam sluŠao njegova predavanja iz mariologije. Pomislio sam da je on ipak ozbiljan i poznat teolog, te da se ne radi o fanatiku.Stoga sam nastavio Čitanje s joŠ veŠim zanimanjem. U toj knjizi sam pronaŠao jednu dirljivu reČenicu u kojoj otac Laurentin kaže: '... prolazimo kroz jedno razdoblje u kojem su crkveni vrtovi postali neplodni i bilo je vrijeme da ih Gospa do­e obnoviti i dati im novu svježinu....' DoŠao sam do zakljuČka da problemi koji postoje u Crkvi nisu rjeŠeni i za to su možda odgovorni pastiri u Crkvi. Ja sam se osjeŠao jedan od njih. Trebamo više svetih sveŠenika i pastira koji se zalažu da žive po Isusu Kristu Dobrom Pastiru i Presvetom Srcu Isusovu. Svi ovi doga­aji su otvorili vrata ateizmu, sekularizmu, potroŠaČkom druŠtvu koji zajedno Čine kulturu vrijednosti koje su u suprotnosti uČenju iz evan­elja. ČitajuŠi iskustva oca Laurentina rekao sam: 'Ovo sigurno nije izmiŠljotina, on govori istinu'. Jednom prilikom sam razgovarao s jednim prijateljem koji je bio teolog. Savjetovao mi je da ne idem u Međugorje rekavŠi da on ne bi riskirao svoju teoloŠku Čast. Prof. Laurentin mi je rekao da ovakvi teolozi govore mnogo o Mariji, ali je ne ljube istinski. Služe se mariologijom za nauČavanje, ali nemaju osjeŠajni odnos prema Mariji. Sve ovo mi je pomoglo da se u meni probudi veliko zanimanje prema Gospi, premda osjeŠam da je kroz cijeli moj život Gospa imala znaČajno mjesto. U znakovlju naŠe biskupije imamo zvijezdu koja predstavlja Gospu. Ja sam silno želio da Gospin simbol u­e u grb naŠe biskupije. Nakon proČitane Laurentinove knjige sve više je raslo moje zanimanje za ove doga­aje.Osim toga, susreo sam mnogo hodoČasnika koji su bili u Međugorju. Na povratku u Meksiko bili su religiozno bogatiji i spremni živjeti dobroČinstvo u duhu nove Evangelizacije. Sve to pokazuje plodove Međugorja, iako službena Crkva joŠ uvijek oprezno gleda na ovaj fenomen. Ja mislim da prije svega treba obratiti veliku pozornost na plodove Međugorja. Trenutno se nalazim ovdje sa stotinuosam hodoČasnika iz Meksika i veŠ sada mogu reći da sam zapazio mnoge dobre plodove.

Moje vjernike Šu pozvati da do­u u Međugorje. Őteta je Što ste previše daleko do Meksika. Mi imamo naglaŠenu vjersku kulturu, a posebno mjesto ima Štovanje Blažene Djevice Marije. Mislim da je temelj moga poziva pobuditi Štovanje prema Gospi. Smatram da Marija, kako kaže Drugi vatikanski sabor, i moli i zagovara zajedno s Kristom i to je ono Što sam doživio ovdje u Međugorju.Jutros smo razgovarali s jednom vidjelicom - Vickom. Prenosila nam je Gospine poruke o obraŠenju, postu, molitvi, praŠtanju i svetoj ispovjedi, o svim ovim vrijednostima koje se u danaŠnje vrijeme pomalo gube. Osobno mislim slijedeŠe: Ako Gospa preko Krista nastoji oživjeti ove vrednote onda bi to trebalo biti temeljna zadaŠa za jednog sveŠenika, osobito za nas biskupe. Svojim vjernicima treba kazati da ovaj svijet ima put spasenja, jer Krist je naŠput. Krist je naŠ Spasitelj i ovdje vidimo da nas Kristova Majka na to poziva: Oživjeti vrijednosti koje nas vode spasenju. To su molitva, pomirenje, obraćenje i post tako da možemo biti bliže Kristovu križu.U danaŠnje vrijeme, kao i onda u vrijeme sv.Pavla, križ postaje znak sablazni i ne samo za nevjernike. Nažalost, križ je postao sablazan i za krŠŠane. Svi bi željeli lagodan život, ljudi se boje kuŠnje, nastoje s obzora ukloniti nazoČnost križa. Zato smatram da nam Gospa želi dati veliki savjet: Obnovite sve zapostavljene krŠŠanske vrijednosti, a posebno molitvu i doživjet Šete obraćenje. Svi se mi trebamo pomiriti s Bogom i Crkvom preko sakramenta svete ispovjedi tako da ako se iskreno pomirimo s Bogom možemo lakŠe slijediti Kristov put. Slijediti Krista ne na bilo koji naČin, nego biti spreman uzeti svoj križ i svjedoČiti Kristovu vjeru.

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`