Međugorje je dar Božji

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

Nedugo nakon ukazanja Kraljice mira prodrlo je u javnost da se dijecezanski i franjevački svećenici u mostarskoj biskupiji ne slažu u svim pitanjima uređenja odnosa. Taj spor je, inače, otvoren prije više od stotinu godina i nažalost traje još i danas. Na mjesnoj razini ne bi bio ovako zaoštren da se mostarska biskupija ne nalazina području gdje se sjeku vjere, kulture i civilizacije, a na svjetskoj razini ne bi bio uopće značajan da se ne radi o biskupiji u kojoj se Gospa ukazala. Nedvojbeno je da utječe i na stav mjesne i cjelokupne Crkve u Hrvata prema Gospinim ukazanjima. Treba se samo prisjetiti da je u prvih nekoliko mjeseci mjesni biskup Pavao Žanić vjerovao u istinitost Gospinih ukazanja, a onda zbog samo njemu poznatih razloga promijenio taj stav. Želećisačuvati tzv. biskupsku kolegijalnost biskupi Crkve u Hrvata otada se nastoje uzdržati od izjava. Slijedili su ih i drugi poznati crkveni ljudi. Ipak, neprestano je bilo značajnih iznimaka.

U hrvatskom tjedniku "Globus" od 5. rujna 1997. na str. 14 - 16. svojim stavom o mnogobrojnim pitanjima Crkve u Hrvata oglasio se prof. dr. Adalbert Rebić. On trenutno predstavlja jednu od najznačajnijih javnih ličnosti Crkve u Hrvata. Svećenik je, profesor svetopisamskih znanosti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, do 1996. po crkvenom dopuštenju bio je predstojnik Ureda za prognanike u hrvatskoj Vladi, pisac mnogobrojnih stručnih knjiga i članaka... Iz opširnog interwieva u cijelosti donosimo samo pitanje i odgovor koji se odnose na "međugorska" zbivanja.

Što Kaptol može učiniti da se, napokon, riješi slučaj hercegovačkih franjevaca? Mislite li da je moguća promjena odnosa službenih struktura Crkve prema Međugorju?

"Reći ću vam svoj osobni stav: u Hercegovini bi trebali i jedni i drugi imati više Duha Božjega. Franjevcima treba priznati da su za onaj narod kroz povijest učinili neizmjerno mnogo. Franjevci su sačuvali katoličku vjeru, pa i hrvatstvo, u Hercegovini. Oni su bili stoljećima s narodom. S pravom ih zvahu, i zovu ih još, "ujaci". Oni su dio hercegovačke obitelji. Čemu to narušavati? Pogotovo narušavati silom, dekretima, kaznama, prijetnjama? Vjerujte, to nije u Duhu Isusa Krista, u duhu njegova evanđelja.

A ako me pitate za Međugorje, reći ću vam: Međugorje je dar Božji našem narodu na onim prostorima. Ne ulazim u stvarnost ili izmišljenost viđenja Gospe. O tome imam svoje teološko mišljenje, kao i u pogledu Lourdesa i Fatime i svih takvih svetišta. Ali Međugorje je Božja stvar. Bio sam ondje nekoliko puta, osobito kao dužnosnik Vlade za vrijeme rata i napetosti u Mostaru. Međugorje je duhovna oaza. Tu čovjek doživi blizinu Božju kao na Sinaju. Tu je nešto posebno. Nešto što ni u Lourdesu ni u Fatimi ne možete doživjeti. Zato onamo dolaze mnogi ljudi, iz svih dijelova svijeta. A zašto neki naši svećenici ili biskupi na to gledaju krivim okom? Zato što je fenomen Međugorja u sferi otaca franjevaca? Onda je žalosno! Vidio sam ondje Duha Božjega na djelu: ondje su mise, ispovijedi, molitve, pokore svaki dan, i po cijeli dan, od jutra do kasne večeri. Pa kome može biti krivo što se ljudi tako mole, ispovijedaju, pjevaju, što su sretni, što duševno ozdravljaju...

Mislim da neki biskupi ne shvaćaju da vlast u crkvenom smislu ne znači kako treba vladati, zapovijedati, nego iznad svega, kako valja služiti, ljubiti, pomagati. To je smisao vlasti u Crkvi i smisao biskupa također: biskup treba koordinirati, ljubiti, služiti, poštovati dostojanstvo svakoga čovjeka, i dijecezanskog i franjevačkog svećenika."

Mislimo da se na ove proročke riječi ne može ostati gluhima. One su nastale iz promatranja i doživljavanja onoga što je Kraljica mira govorila i govori u Međugorju. Odlučimo se, stoga, moliti za jedinstvo mjesne Crkve u kojoj se nalazi Međugorje, da bi ona tako bila sposobnija zajedno s čitavom Crkvom u Hrvata odgovoriti na Gospin poziv. Na taj način bit će skinuta jedna velika prepreka Gospinu djelovanju.

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`