Razmišljanje iz Poruka, 25. ožujak 2002.

Blažena Djevica Marija, Kraljica Mira nas poziva na sjedinjenje s Isusom, a sredstvo koje nam daje u ruke jest molitva. Još smo davno ucili na vjeronauku kako je molitva razgovor s Bogom. Da bi mogao razgovarati potreban ti je drugi covjek, druga osoba. S nekim možeš razgovarati a da taj razgovor ne zahvaca život, nego ostaje na površini života. Ima razgovora koji pokrecu, pridižu i ozdravljaju. Molitva je takav razgovor, i to ne bilo s kim nego s Bogom svemocnim. Covjek ima sposobnost razgovarati s Bogom, Isusom jer ima duha kao što je Bog duh. Jer je Bog postao covjekom u Isusu zato s njim možemo ljudski razgovarati, jer imamo Duha Svetoga, jer smo kršteni i krizmani, jer smo primili te sposobnosti, darove po kojima možemo biti što bliže Isusu. Ako se pitamo gdje je Isus? Rekao bih: a gdje On nije? Gdje se god zagledaš možeš ga susresti. Njegov pogled i njegove oci s ljubavlju promatraju svakog covjeka. Važno je biti svjestan te cinjenice da bismo uopce mogli zapoceti svoje hodanje k Njemu. On jest s nama uvijek, ali se nama potrebno potruditi da budemo s Njim.

Majka nas poziva: Otvorite mu svoje srce i darujte mu sve što je u njemu. Puno je lakše s nekim podijeliti kruh, imanje, novac pa i vrijeme nego primiti drugoga pod vlastiti krov, uvesti ga u svoju kucu, otvoriti mu svoje srce. Dopustiti nekome da zade i u najskrovitije predjele vlastite duše mnogo je teže. Najteže je s nekim podijeliti najvece dubine vlastite radosti, svoju patnju, rane i križeve svoga života. Moguce je to s onim osobama najbliskijim ako je uopce moguce s ljudima to do kraja uciniti. I samima sebi smo nepoznanica i tajna, i same sebe ne poznajemo do kraja i u potpunosti a još manje nas poznaju drugi ljudi. Samo onaj iz cije smo ruke izišli zna i može ozdraviti, iscijeliti i ispuniti praznine duše i srca.

Puno je lakše nabrajati molitve nego otvoriti svoje srce. Zato nam nece pomoci molitva, jer molitva ne pomaže niti odmara nego Bog u molitvi. A on ne može doci u molitvu bez srca, kao što ti ne možeš uci u kucu kojoj su vrata zakljucana.

Najveca patnja covjeka jest nepovjerenje prema Bogu što proizvodi u covjeku strah, tjeskobu i zabrinutost za vlastiti život, za buducnost. Ako se bojim da ce me netko okrasti, ubiti onda cu se nastojati obraniti, zaštititi, zatvorit cu i zakljucati vrata. Suprotno osjecam ako imam povjerenja. Tako je i u odnosu prema Bogu. Ako imam povjerenja u Njega, ako vjerujem da ce moj život s Isusom biti sretan i ispunjen. Ako uzmem Njegove rijeci kao božanske a ne ljudske. Ako vjerujem da je Njegova rijec istina, da on ima rijeci života vjecnoga otvoriti cu mu vrata svoje kuce, svoga doma i srca.

Vrijeme je milosti govori nam Majka Marija. Potice nas da nam sati i dani ne prolaze bez Isusa. S Isusom se sve ostvaruje. Osnovni problem covjeka jest što je daleko od Boga, što radi bez Njega, bez kontakta s Njime. Cesto se može dogoditi da ga zaboravimo, da ga gurnemo na stranu, ili ga možda dozovemo kao hitnu pomoc kad nas život pritisne kakvom nevoljom. Možda molimo pet minuta ili pola sata pa ga onda gurnemo u stranu umjesto da se stalno hranimo njime. A Bog nije vatrogasac, on bi želio postati tvoj i moj suputnik, prijatelj i spasitelj.

Uzmimo ozbiljno rijeci koje su zacete u Majcinu srcu da nam dani ne produ bez smisla i cilja. Dopustimo Isusu da i ovog Uskrsa on u nama uskrsne. Mir vam i Dobro.

Medugorje, 26.03.2002.

Fra Ljubo Kurtovic, OFM

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr )