Razmišljanje iz Poruka, 25. veljača 2007.

Bog ne prestaje tražiti i privlačiti čovjeka k sebi da živi i u njemu nađe puninu blaženstva. Svoju milosrdnu ljubav nam je očitovao kada je poslao svoga Sina Isusa Krista da nas otkupi i spasi svojom mukom, smrću i uskrsnućem. „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3, 16).

„Otvorite vaše srce Božjem milosrđu u ovom korizmenom vremenu“ – govori nam Djevica Marija. Gdje ako ne u Božjem milosrđu, čovjek može pronaći spas i nadu? Možemo se upitati: zašto je teško vjerovati u Božje milosrđe? Vjerujući u Božje milosrđe vraćamo se na same korijene grijeha. Čovjeku je najteže priznati svoje grijehe. Kada se čovjek ne osjeća grešnikom, ne osjeća ni potrebu utjecati se Božjem milosrđu. A s druge strane svijet i svaki čovjek vapi za milosrđem, oproštenjem i ljubavlju.

U dubinama Božjeg srca je čežnja i želja izbaviti svoje stvorenje od ropstva grijeha. Unatoč tome što se gubi svijest grijeha on je stvarnost koja postoji i čije posljedice trpimo svakodnevno, kao pojedinci ili kao obitelji. Ono što čovjek negira i ono od čega bježi to ga najviše progoni. Tek kad čovjek ima hrabrosti susresti se s onim što ga boli, čega se stidi tek tada počinje proces ozdravljenja i oslobođenja. To je ujedno i najteži korak za čovjeka. Najteže je jednom ovisniku o bilo kojem poroku, drogi, kocki ili alkoholu priznati tu svoju ovisnost. Tek kad je priznaje on postaje pobjednik koji se bori za slobodu i postaje slobodan.

Majka Marija koja nas je pozivala na češću ispovijed i u ovoj svojoj poruci nas poziva da se utječemo Božjem milosrđu u sakramentu svete ispovijedi u kojoj nam Bog ne samo prašta grijehe nego nam daje snagu da se borimo i ustrajemo na putu mira, slobode i obraćenja.

„Vaša sloboda je vaša slabost“ – govori nam Djevica Marija. Upravo je ovo vrijeme korizme koje nas upozorava da još nismo došli na cilj. Korizma nam želi reći da smo još u pustinji. U pustinji nismo unaprijed osigurani. Uvijek smo u mogućnosti pasti, izgubiti slobodu i prodati je za malo sreće, užitka i radosti koje nam daje grijeh. Bog nam želi dati ne malo nego sve, samoga sebe. Sloboda koju nam Bog daruje je dar, teret i odgovornost. U toj slobodi u svakom trenutku smo odgovorni i ne možemo se osloboditi te odgovornosti.

Na ovom životnom putu nismo sami, ostavljeni i prepušteni sami sebi. Uzmimo s ozbiljnošću ono što nam Majka nebeska govori kako bi susreli Isusa i hodali na putu svetosti, mira i slobode.

Fra Ljubo Kurtović
Međugorje 26.2.2007.

Source: © Information Centre "Mir" Medjugorje ( www.medjugorje.hr )