Nove duhovne zajednice i pokreti

Upiti o pozivu i poslanju Crkve danas

Other languages: English, Deutsch, Français, Hrvatski, Italiano, Polski

6. Promicanje i koordinacija apostolata laika kroz Papinsko Vijeće za laike

Papinsko Vijeće za laike dio je Rimske kurije. Apostolskom Konstitucijom "Regimini ecclesiae universae" od 15. kolovoza 1967. Papa Pavao VI. je proveo reformu Kurije koju je tražio Koncil a što su nadopunili naredni procesi reformi. Unatoč nazivu "Vijeće" Pontificium Consilium Pro Laicis sličnije je zbog ciljeva i postavljenih zadataka jednoj Kongregaciji.

Članak 131 Apostolske Konstitucije "Pastor bonus" o Rimskoj kuriji glasi: "Vijeće je nadležno za ona pitanja koja se tiču od strane Apostolske stolice povjerenog im promicanja i koordinacije apostolata laika, i općenito za ona pitanja koja se odnose na kršćanski život laika kao takvih" (AAS 80, 1988., 894). Ovaj bi opis trebao nadilaziti realne mogućnosti ovog dikasterija, on za Vijeće laika sigurno znači trajni izazov i poticaj za nove inicijative.

U okviru ovog referata može se samo sažeto ući u neke središnje zadaće i inicijative Vijeća laika; pritom se osobito uzima u obzir vremenski period od 1990. pa nadalje (usp. također "Laien heute", Informativna služba Papinskog Vijeća za laike, 18, 1996.).

Papinsko Vijeće za laike ima primarnu zadaću poduprijeti Papu u vršenja njegove pastirske službe (usp. Pastor bonus članak 1). U ovoj zadaći Vijeće laika rukovodilo se posebice proteklih godina postsinodalnim Apostolskim pismom "Christifideles laici" i katehezama i nagovorima koje je Ivan Pavao II. održao u Rimu ili na svojim apostolskim putovanjima.

Slijedeće težište su odnosi Vijeća laika prema različitim pokrajinskim crkvama i prema biskupskim konferencijama. Za brojne biskupe postsinodalno Apostolsko Pismo CL bilo je pomoć i uputa u rješavanju novih pitanja i situacija za pratnju laika. Proteklih godina Vijeće laika je zabilježilo značajni porast biskupskih delegacija koje su potražile dikasterij prilikom njihovih ad-limina-posjeta. I broj osobnih posjeta biskupa kod Papinskog Vijeća laika je porastao. Najčešće teme razgovora prigodom tih susreta bile su: izobrazba laika; odnos crkvenih pokreta prema biskupima i njihovo uključivanje u život mjesne crkve; službe i uloge koje nisu povezane sa službom posvećenja , a koje se mogu prenositi na laike; angažman laika u svijetu; sudjelovanje žene i pastoral mladeži. Povezanost s Biskupskim konferencijama ostvaruje se ponajprije putem njihovih komisija za Apostolat laika.

Sljedeće težište rada nalazi se u pratnji nacionalnih vijeća laika. Papinsko Vijeće za laike je sakupljalo i ocijenilo vrlo različita iskustva te izradilo 1995. dokument o kriterijima razlikovanja i o ustrojstvu nacionalnih laičkih vijeća. Objavljeno je u 38. broju časopisa "Laien heute" s naslovom: "Nationalräte von Laien. Kriterien und Modelle". Dikasterij je na taj način htio ohrabriti formiranja takvih vijeća na nacionalnoj ili regionalnoj razini kao mjesta istinskog zajedništva, sudjelovanja i suradnje različitih organizacija laičkog staleža.

U novom vremenu laičkog udruživanja rad Papinskog Vijeća za laike sve se više koncentrirao na provjeru novih oblika zajedništva i na odgovornost za njihovo crkveno-pravno priznanje i organiziranje (usp. Pastor bonus, članak 135, AAS 80, 1988., 895). Ovakvim priznanjima uvijek prethode pozitivna stručna mišljenja ordinarija u čijim biskupijama se pojedini pokreti nastanjuju, te savjetovanja s biskupima i stručnjacima za crkveno pravo. Mnogobrojni zahtjevi novih zajednica za kanonsko priznanje ili utemeljivanje, potakli su Vijeće laika da ustanovi "obrazac" za molbe i ispitivanje; osobitu pozornost pritom je Vijeće laika posvetilo istraživanju statuta i izradi dekreta za priznanje udruge kao pravne osobe. U crkveno-pravnom području radilo se prije svega o kriterijima razlikovanja udruženja javnog i privatnog prava, o članstvu kršćana drugih konfesija u katoličkim laičkim udrugama ili o crkveno-pravnoj strukturi udruženja laika čiji članovi radikalno žive prema evanđeoskim savjetima.

U okviru rastuće raznolikosti udruga, od Papinskog Vijeća traži sve češće se savjet pri osnivanju laičkih organizacija koje su povezane s duhovnošću, životom i djelovanjem redovničkih zajednica. Pored obnove nekih tzv. trećih redova, nastali su brojni pokreti, bratstva i zajednice laika koji su se na različite načine priključili redovničkim obiteljima i pridružili karizmi njihovih osnivača. Vijeće laika tijekom susreta i skupova uvijek je naglašavalo prvotnu važnost svjedočenja redovničke zajednice i potrebni laički identitet s njom povezane udruge. Redovničke zajednice i udruge laika ne bi smjeli miješati svoja životna usmjerenja, već njegovati djelotvorno i srdačno zajedništvo te surađivati u njihovom poslanju. Za pojašnjenje i promicanje međusobnih odnosa, Papinsko Vijeće za laike organiziralo je, u suradnji s Kongregacijom za institute posvećenog života i društava apostolskog života već u pripremnoj fazi biskupske sinode o Bogu posvećenom životu, sastanak generalnih predstojnica i predstojnika i voditelja laičkih udruženja. Spisi su objavljeni pod naslovom: "Rebzweige des eien Weinstocks "(Mladice jednog čokota) u Dokumenti, broj 28 (1994.).

Papinsko Vijeće za laike je povezano sa više od 120 međunarodnih udruženja laika. Promicanje međusobnih priznanja, suradnje i zajedništva među različiti udruženjima ostaje velik izazov u koordinaciji Apostolata laika u sveopćoj Crkvi . U tom pogledu i suradnja katoličkih saveza, pokreta i skupina mladeži igra važnu ulogu. Proteklih godina velik dio rada Vijeće za laike usredotočio se na pripremu, organizaciju i ostvarenje međunarodnih skupova mladeži i s njima povezanih Dana mladih svijeta: Tschenstochau (kolovoz 1991.), Denver (kolovoz 1993.) i Manila (siječanj 1995.). Ovim treba pridodati i značajni europski susret mladeži u Loretu (rujan 1995.) i održavanje Dana svjetske mladeži u Parizu (kolovoz 1997.). Ove priredbe su znatno pridonijele ponovnom oživljavanju pastorala mladih na mjesnoj i općoj razini. Činjenica da se članovi pokreta i udruženja sastaju s mnoštvom mladeži iz različitih dijelova Crkve, stvorila je povrh toga povećanu misionarsku povezanost. Istovremeno se treba kritički zapitati koliko se takve velike priredbe mogu prenijeti u crkveno-župnu svakodnevnicu. (usp. K. Nientiedt, Nova generacija. U XII. Svjetski dan mladih u Parizu, u: Herderkorrespondenz 10/1997, 500-505).

Papinsko Vijeće za laike upravo priprema svjetski susret crkvenih pokreta koji će se održati od 26. - 29. svibnja 1998. u Rimu. Ovaj susret želi biti mjesto okupljanja, prijateljstva i molitve; želi poslužiti intenzivnom teološkom produbljenju stvarnosti pokreta i treba biti crkveni događaj koji će potaknuti suradnju pokreta na djelo nove evangelizacije (usp. "Laien heute", informativna služba Papinskog Vijeća za laike 20, 1997. str. 5 i 6).

 

Da bi Bog živio u vašim srcima, morate ljubiti.

`